Kako su topljenje ledenjaka povezano s virusologijom?

Zvuči kao nešto iz znanstveno-fantastičnog trilera, ali je vrlo stvarno: klimatske promjene otapaju ledenjake i otapaju permafrost, potencijalno oslobađajući drevne viruse i bakterije koje su bile zamrznute stotinama ili čak tisućama godina.
Ranije ove godine, istraživači su analizirajući ledene jezgre iz ledene kape Guliya u Tibetu pronašli 28 nikad prije viđenih rodova virusa, od kojih su neki bili zamrznuti i do 15,000 godina.

Iako ovo otkriće nedvojbeno pruža fascinantan snimak mikrobne i klimatske povijesti Zemlje, što je još više alarmantno, moguće je da bi se, kako se ledenjaci tope, takvi virusi mogli ispustiti u okoliš i uzrokovati štetu.

Takva zabrinutost zbog “reanimiranih” virusa i bakterija nije neutemeljena. Na primjer, 2016. dijete je umrlo, a deseci ljudi hospitalizirani su nakon izloženosti antraksu u udaljenom Sibiru. Izbijanje je neizravno uzrokovano toplinskim valom koji je razotkrio leš sobova koji je uginuo od antraksa prije 75 godina i bio prekriven vječnim ledom. Nakon odmrzavanja, bakterije iz ostataka sobova puštene su u tundru, zarazeći današnje sobove, a potom i ljude.

Zaleđeni strahovi:
Smatra se da virusi i bakterije mogu ostati održivi u permafrostu (zamrznutom tlu) tijekom iznimno dugog vremenskog razdoblja, možda čak i milijunima godina.
Temperature u Arktičkom krugu brzo rastu – barem dvostruko brže od globalnog prosjeka.
Znanstvenici moraju biti posebno oprezni pri vađenju drevnih mikroba iz ledenjaka, jer je lako slučajno kontaminirati uzorke jezgre leda modernim patogenima.