Proces izrade zakona u Sjedinjenim Državama relativno je jednostavan. Sustav potiče doprinos brojnih grana vlasti, kao i građana, osiguravajući da donošenje zakona bude korisno za zemlju u cjelini. Razumijevanje postupka donošenja zakona može olakšati građanima da budu aktivniji u svojoj vladi.
Prvi korak u izradi zakona je vizualizacija zakona i predstavljanje u Domu ili Senatu. Svatko može smisliti zakone, ali samo članovi Kongresa mogu aktivno predlagati zakone. Na primjer, odbor civila mogao bi se obratiti svom senatoru za uvođenje nekog zakona ili bi izvršna vlast mogla predložiti prijedlog zakona. Član zakonodavnog tijela također može samostalno donijeti prijedlog zakona, jer smatra da će zakon o određenom pitanju koristiti američkom narodu.
Senator ili kongresmen piše prijedlog zakona i formalno ga predstavlja, nakon čega se on ili ona smatra sponzorom. U nekim slučajevima, prijedlog zakona ima više susponzora, što sugerira da se radi o zajedničkom naporu koji predstavlja želje više biračkih jedinica.
Nakon što se prijedlog zakona podnese, šalje se povjerenstvu. I Dom i Senat imaju brojne odbore koji pokrivaju pitanja od prirodnih resursa do vojske, pa bi, primjerice, zakon koji se odnosi na izmjene poreznog zakona bio poslan Odboru za poreze. Nakon što je u povjerenstvu, predloženi zakon razmatraju članovi povjerenstva. Oni mogu odlučiti da ga podnose, što znači da prijedlog zakona u suštini nestane, ili mogu dati preporuke i vratiti zakon na pod na glasovanje. Ovaj korak je važan jer se njime prikupljaju doprinosi odbora i organizacija koje bi mogle dati doprinos tekstu zakona. U gore navedenom slučaju, na primjer, članovi povjerenstva mogu održati saslušanja koja uključuju članove Porezne službe kako bi raspravljali o predloženim promjenama.
Glasovanje i rasprava sljedeći su koraci u izradi zakona. Nakon što odbor preporuči prijedlog zakona, o njemu se može dalje raspravljati i modificirati dok se ne glasa. Ako je prijedlog zakona odobren, šalje se drugom domu Kongresa, gdje se cijeli proces ponavlja. Ako i Senat i Dom odobre prijedlog zakona, on se šalje predsjedniku na potpisivanje. Češće, oba doma odobravaju zakon s varijacijama, prisiljavajući zajednički odbor da postigne dogovor negdje u sredini. Uz kontroverzno zakonodavstvo, napori ovog zajedničkog odbora mogu biti ključni aspekt stvaranja zakona.
Kada se zakon pošalje predsjedniku, on ili ona ga mogu potpisati, naznačujući odobrenje, ili staviti veto, odbacivši zakon i zahtijevajući da ga Kongres ponovno napiše. Ako predsjednik ništa ne učini 10 dana, zakon automatski prelazi u zakon. Ako Kongres prekine rad prije nego što istekne rok od 10 dana, rezultat je “džepni veto” i prijedlog zakona ne ulazi u zakon. Cijeli se proces može ubrzati za nekoliko dana s važnim zakonima ili se može odugovlačiti na dulje vrijeme dok zakon prelazi između domova i odbora.