Kakva je povijest General Motorsa?

General Motors Corporation drugi je najveći proizvođač automobila na svijetu, odmah nakon Toyote. Osnovao ga je 1908. William C. Durant, u Flintu, Michigan, i dosljedno je bio inovator u automobilskoj tehnologiji. General Motors zapošljava više od 250,000 ljudi diljem svijeta, s ukupnom imovinom od oko 149 milijardi američkih dolara (USD).

William C. Durant bio je jedan od prvih pionira automobila. Bio je sin guvernera Michigana, Henryja H. Crapa, a do 1890-ih imao je uspješan posao s konjskom zapregom u Flintu. Godine 1904. pristupili su mu da postane generalni direktor Buicka, na poziciju u koju je uskočio svim srcem. Svoj uspjeh kao menadžer Buicka usmjerio je na stvaranje holding tvrtke 1908., koju je nazvao General Motors Company. Ova tvrtka je tada kupila Oldsmobile, Cartercar, Ewing, Elmore, Cadillac i tvrtku koja će na kraju biti Pontiac.

Sljedeće godine Durant je kupio tvrtku Reliance Motor Truck Company i Rapid Motor Vehicle Company, koja će na kraju biti temelj za General Motors kamion. Sva ova kupnja dovela je do prilično velikog iznosa duga, oko milijun dolara, koji su protiv Duranta držali bankari koji su financirali tvrtku. Kao rezultat toga, Durant je maknut s vodstva 1. i nastavio je osnovati tvrtku Chevrolet. Koristeći resurse koje je stekao preko Chevroleta, Durant je organizirao otkup dionica General Motorsa, te je 1910. vratio svoju poziciju generalnog direktora, dovodeći sa sobom Chevrolet. Godine 1916. Duranta je zauvijek uklonio Pierre S. Du Pont, koji će uglavnom ostati pod kontrolom do oko 1920. godine.

Tijekom 1920-ih, General Motors Company proširila se na globalno tržište i izgradila se kao tvrtka koja je pružala snagu, prestiž i opcije. Za razliku od Fordove tvrtke, koja se usredotočila na niže troškove i niže cijene, General Motors je ciljao na potrošače koji su imali novca potrošiti na proizvode s više značajki. U kasnim 1920-im i 1930-im, General Motors je pomogao u stvaranju autobusnih linija Greyhounda, uvelike zamjenjujući postojeći željeznički sustav, te je otkupio tvrtke tramvaja kako bi ih zamijenio gradskim autobusima.

Tijekom Drugog svjetskog rata, tvrtke General Motorsa proizvodile su veliku količinu naoružanja i vojnih vozila, kako za savezničke, tako i za sile Osovine. Iako se u to vrijeme tvrtka pokušavala distancirati od svoje njemačke tvrtke Opel, nakon rata je postalo očito da je zapravo postojao zajednički napor da se profitira od njemačke potrebe za kamionima, nagaznim minama i detonatorima torpeda. Potpredsjednik američke podružnice General Motorsa, Graeme K. Howard čak je izrazio svoje čvrsto pronacističke stavove u svojoj knjizi Amerika i novi svjetski poredak.

Nakon rata, General Motors je nastavio enormno rasti, brzo postajući najveća korporacija u Sjedinjenim Državama. Ovo razdoblje neskrivenog prosperiteta, tijekom kojeg je predsjednik General Motorsa, Charles Erwin Wilson, imenovan ministrom obrane pod Eisenhowerom, trajat će do kraja 1950-ih. Tijekom 1960-ih, 1970-ih i 1980-ih, General Motors je imao teško razdoblje, u kojem su mnogi njegovi proizvodi bili napadnuti zbog loše izrade, ponajviše Chevrolet Corvair, o kojem je Ralph Nader napisao svoju ključnu knjigu, Nesiguran pri svakoj brzini.

1980-e i 1990-e bile su razdoblje kontinuiranih poteškoća za General Motors, koje je mučila konkurencija japanskih tvrtki. U kasnim 1990-ima konačno se činilo da je na putu oporavka, s povećanjem zaliha i stabilizacijom prodaje. Sve se to promijenilo nakon 11. rujna 2001., kada je tvrtka ponovno počela posrtati. Sljedećih nekoliko godina General Motors je preživljavao teškoće za teškoćama, sve do recesije 2008. godine, kada su se činili na rubu bankrota, a na kraju ih je spasila savezna vlada, ostavljajući njihovu budućnost neizvjesnom.