Povijest korporativne društvene odgovornosti (DOP), koja se također naziva i korporativno građanstvo, proizlazi iz ideje da se tvrtke, kao i pojedinci, trebaju ponašati na društveno odgovoran način. Ovaj koncept uključuje sve njihove aktivnosti i pothvate, posebice u njihovom poslovanju s drugim tvrtkama. Njihovu moralnu odgovornost prema društvu uvijek treba uzeti u obzir na svim razinama planiranja, te tijekom provedbe tih planova i njihovog normalnog poslovanja.
Iako je teško odrediti točan datum, povijest korporativne društvene odgovornosti vjerojatno je započela u osamnaestom stoljeću. Adam Smith, poznati škotski filozof i ekonomist, napisao je u The Wealth of Nations o svojoj podršci tržišnim interakcijama u kojima pojedinci i organizacije slobodno sudjeluju, rekavši da one mogu služiti potrebama društva. Nadalje je rekao da se ljudi bave trgovinom ili poslovanjem iz sebičnih razloga, ili zbog svoje osobne koristi. To je podrazumijevalo da bi potrošač trebao preuzeti ulogu brige o dobrobiti društva i da bi trebao podržati akcije koje unapređuju interese društva.
Još jedna poznata osoba u razvoju korporativne društvene odgovornosti je Milton Friedman. Nije bio za ideju DOP-a. Njegovo je uvjerenje bilo da poslovanje jednostavno ima jednu odgovornost, a to je povećanje profita za svoje dioničare. Friedman je bio istaknuti američki ekonomist i dobitnik Nobelove nagrade koji je nekoć bio savjetnik predsjednika Reagana.
Jasno je da poduzeća postoje prvenstveno da bi ostvarili profit. Međutim, zagovornici DOP-a tvrde da tvrtkama i tvrtkama neće škoditi da razviju korporativnu savjest. Možda će morati imati neke kratkoročne troškove u poduzimanju društveno odgovornih aktivnosti, ali će to u konačnici biti u korist tvrtke. Ljudi će općenito štititi proizvode koji su dobri za okoliš ili koji podupiru dobrotvorne svrhe ili plemenitu svrhu, umjesto drugih proizvoda koji ne promiču nikakvu društvenu korist.
Međutim, ostaje činjenica da svaka tvrtka mora ostvariti profit, ili barem stati na račun, kako bi preživjela. Izaći će iz poslovanja ako je sve što čini da nastavi s društveno odgovornim nastojanjima. U konačnici, ulagači će povući potporu čak i društveno najodgovornijim tvrtkama ili najetičnijim korporacijama, ako nastave s gubicima. Ta je stvarnost uvijek bila evidentna kroz povijest društveno odgovornog poslovanja.
Povijest društvene odgovornosti poduzeća nastavlja se razvijati sve do danas. Trenutačno razmišljanje je da tvrtke ne mogu ustrajati na ignoriranju ekoloških i društvenih pitanja. To može biti štetno za poslovanje. Dosadašnje iskustvo naučilo je sve da je na dobrobit i tvrtke i javnosti baviti se etičkim aktivnostima koje ne zagađuju okoliš i koje promiču dobrobit radnika i zajednice.