Kakva je veza između cijene kapitala i CAPM-a?

Trošak kapitala i model cijene kapitala (CAPM) dvije su stavke koje se odnose na pregled i vrednovanje ulaganja. Trošak kapitala predstavlja kamatnu stopu plaćenu za sredstva koja se koriste za obavljanje određene poslovne djelatnosti. CAPM je posebna formula koja se koristi za procjenu rizika u odnosu na povrat ulaganja. Stoga je veza između cijene kapitala i CAPM-a nužnost prvog kako bi se izračunao razumni CAPM. Druga veza je da trošak kapitala i CAPM ima vezu gdje se trošak kapitala može zamijeniti kamatnom stopom koja ukazuje na budući financijski povrat.

CAPM je formalna mjera koja uzima u obzir vrijeme i novac za određeni projekt. Što dulje ulaganje traje do završetka, tvrtke bi trebalo nagraditi većim financijskim prinosima. Ovaj osnovni koncept uobičajena je pretpostavka s različitim tehnikama vremenske vrijednosti novca. Kada tvrtka očekuje da će platiti velike iznose novca za pokretanje projekta, obično je potrebno više vanjskih sredstava jer tvrtke obično nisu u mogućnosti platiti projekt. Trošak kapitala i CAPM mogu pomoći tvrtki da izabere između brojnih različitih projekata koji mogu, ali i ne moraju donijeti jake financijske povrate.

U većini slučajeva, ne postoji jedinstvena referentna vrijednost koja pokreće okidač kada se pregleda trošak kapitala i CAPM. Na primjer, tvrtka može koristiti ove informacije kako bi odredila ukupnu stopu povrata za projekt. Svaka formula može se malo razlikovati zbog početnog troška kapitala ili bilo koje premije povezane s kamatnom stopom za buduće financijske povrate. Nakon što tvrtka ima odgovor za svaku formulu, mora napraviti odabir u vezi s projektima. Tvrtke često traže odabir projekta na temelju cijene kapitala i CAPM-a koji je viši od interne stope povrata.

Poput mnogih matematičkih formula korporativnih financija, ne postoji 100-postotno jamstvo da će projekt zapravo rezultirati izračunatim financijskim povratom. Analiza troškova kapitala i CAPM ne može procijeniti nikakve vanjske, neočekivane čimbenike, kao što su ekstremno povećanje inflacije ili jaka konkurencija drugih poduzeća ili nedostatak potražnje potrošača zbog smanjenih plaća potrošača. Tvrtke moraju imati rezervne planove ili druge analize za ispitivanje ovih čimbenika. Nekoliko matematičkih formula – ako ih uopće ima – može postići ovaj rezultat.