Popularna u Europi kao alternativna terapija za rak, imela je u nekim laboratorijskim testovima pokazala sklonost smanjenju malignih tumora. Kontradiktorna medicinska izvješća, međutim, tvrde da ne postoji pozitivna korelacija između imele i remisije raka, navodeći da stotine pacijenata koji su dobivali imelu zbog raka nisu vidjeli smanjenje tumora, niti su vidjeli povećanje očekivanog životnog vijeka nakon liječenja. Iako Europa dopušta da pacijenti kupuju imelu na recept, mnoge zemlje, poput Sjedinjenih Država, zabranjuju upotrebu imele za rak, osim u praćenim ispitivanjima jer je biljka otrovna.
Imela ne raste samostalno. Djelomično parazitska biljka, imela mora koristiti drugu biljku ili drvo kao domaćina da bi rasla. Često raste na stablima jabuke, brijesta i hrasta.
Istraživanja koja podupiru vezu između imele i remisije raka otkrivaju dva ključna razloga zašto je ova biljka učinkovita. Prvo, imela jača imunološki sustav, pomažući tijelu u borbi protiv raka; to čini sprječavanjem uništavanja deoksiribonukleinske kiseline (DNK) leukocita, bijelih krvnih stanica koje brane tijelo. Drugo, imela navodno ubija stanice raka, sprječavajući metastaze. Postoje tri vrste kemikalija u imeli koje bi mogle biti odgovorne za zaustavljanje širenja raka kod pacijenata koji je koriste: lektini, alkaloidi i viskotoksini.
Lektini, koji se sastoje od proteina i šećera, vežu se za vanjsku stranu stanice raka i izazivaju biokemijske promjene. Napravljeni prvenstveno od dušika, alkaloidi su poznati po zaustavljanju dijeljenja i množenja stanica. Viskotoksini su poznati po tome što stimuliraju imunološki odgovor. Istraživači još uvijek otkrivaju koja je kemijska molekula najodgovornija za korelaciju između imele i remisije raka.
Još jedna prednost spajanja imele i liječenja raka je da biljka može ublažiti negativne nuspojave tradicionalnih terapija raka, kao što su zračenje i kemoterapija. Studije pokazuju da imela može ublažiti bolove, gubitak kose i nizak broj krvnih stanica, što je često posljedica terapije raka. Međutim, samo korištenje imele može imati nuspojave, uključujući groznicu, alergijske reakcije i šok.
Kombiniranje liječenja imelom i rakom može se izvesti na različite načine. Od davnina, Europljani su namočili lišće imele u vruću vodu kako bi napravili čaj koji se može uzimati tri puta dnevno za borbu protiv malignih bolesti; čaj se pripremao i od mljevenih praškastih oblika imele. Tamo i u drugim zemljama, ekstrakt imele se ubrizgava subdermalno ili intravenozno kao lijek protiv raka.
Osim toga, kirurzi ga mogu ubrizgati izravno u tumore raka. Injekcije se obično daju više puta tijekom otprilike tri dana svaki tjedan tijekom nekoliko mjeseci. Ekstrakti biljke također se mogu primijeniti lokalno na lezije.