Intelektualni invaliditet i mentalno zdravlje dva su problematična područja koja se često isprepliću. Osobe s intelektualnim poremećajem često su osjetljivije na određene poremećaje mentalnog zdravlja poput depresije. Zauzvrat, neke mentalne bolesti mogu imati zajedničko porijeklo s intelektualnim invaliditetom. Budući da svako mentalno ili kognitivno oštećenje može imati slične uzroke ili dovesti do sličnih ishoda, tretmani za intelektualnu onesposobljenost i poremećaje mentalnog zdravlja mogu se spojiti.
Mentalni poremećaji nastaju kada abnormalnost u emocionalnoj percepciji i ponašanju uzrokuje dugotrajni stres i oštećenje u svakodnevnom funkcioniranju pojedinca. Postoji širok raspon mentalnih poremećaja, uključujući poremećaje osobnosti, anksiozne poremećaje i poremećaje raspoloženja. Ovi poremećaji često proizlaze iz kombinacije genetskih i okolišnih čimbenika.
Znakovi intelektualne teškoće obično uključuju poremećaje u razmišljanju, razumijevanju te složeno rješavanje i analizu problema. Ove smetnje također imaju širok sustav klasifikacije, u rasponu od mentalne retardacije do teškoća u učenju. Genetske abnormalnosti, urođene mane i ozljede mozga često pridonose razvoju intelektualnog invaliditeta.
Znanstveni istraživači sugeriraju da čak jedna trećina do polovica osoba s intelektualnim teškoćama ima i barem jedan mentalni poremećaj. Na primjer, jedno stanje koje može postojati u sprezi s intelektualnim poremećajem je shizofrenija. Zapravo, rani pokazatelji shizofrenije često oponašaju manifestacije intelektualnog invaliditeta: oštećenje pamćenja, nedostatak pažnje i usporene sposobnosti obrade informacija. Pervazivni razvojni poremećaji poput autizma dijele sličnu povezanost s intelektualnim teškoćama. Prema znanstvenim dokazima, slične genetske i neuralne abnormalnosti mogu biti temelj i intelektualne nesposobnosti i mentalnih poremećaja poput shizofrenije i autizma.
Intelektualne poteškoće i rezultirajući stres iz okoliša mogu pojedinca učiniti ranjivijim i na određene mentalne poremećaje. Anksiozni poremećaji manifestiraju se ekstremnom zabrinutošću i opsesivnim mislima o potencijalnim negativnim ishodima. Pojedinac s poremećajem učenja ili sličnim intelektualnim teškoćama može se naći u većem i dugotrajnijem stanju uznemirenosti ako se rutinski intelektualni zadaci ne mogu obavljati prosječnim tempom. Frustracija također može uzrokovati da raspoloženje pojedinca postane tužnije, što može stvoriti kratkotrajnu depresivnu epizodu koja bi mogla evoluirati u generaliziranu depresiju.
Mnogi protokoli liječenja mogu se preklapati za intelektualne teškoće i mentalne poremećaje. Kognitivne terapije koje se bave i pokušavaju ispraviti promijenjene i netočne misaone obrasce uobičajene su u raznim psihološkim tretmanima. Bihevioralne terapije koje provode specifične bihevioralne zadatke često su spojene s kognitivnim pristupima, stvarajući solidan protokol liječenja za dvostruku dijagnozu intelektualnog invaliditeta i poremećaja mentalnog zdravlja. Tradicionalno savjetovanje temeljeno na razgovoru također može pomoći pojedincima da ublaže zabrinutost oko raznih kognitivnih i emocionalnih problema.