Jezik i spoznaja usko su povezani, praktično i konceptualno, iako među stručnjacima postoje poprilična neslaganja oko točne prirode te veze. Rasprava među lingvistima i psiholozima uvelike je slična raspravi o kokoši i jajima – oni se pitaju je li na prvom mjestu sposobnost razmišljanja ili sposobnost govora. Postoje tri glavna stajališta u pogledu odnosa između jezika i spoznaje: jezik se razvija uglavnom neovisno o spoznaji, spoznaja utječe i na jezik i na tempo jezičnog razvoja, a jezik prethodi spoznaji i primarno utječe na razvoj misli.
Smatra se da sve tri teorije o prirodi veze između jezika i spoznaje vrijede. Postoje značajna istraživanja i dokazi koji podržavaju svaki stav. Veliki dio neslaganja među stručnjacima za razvoj djeteta odnosi se na “kada”, a ne na “ako”.
Jezik je korištenje glasova, gramatike i rječnika prema sustavu pravila koji se koristi za prenošenje znanja i informacija. Iako mnoge neljudske vrste imaju komunikacijsku sposobnost koja bi se slobodno mogla nazvati jezikom, samo ljudi koriste sustav pravila koji uključuje gramatiku i vokabular. Riječ “spoznaja” često se koristi kao sinonim za “misao” ili “razmišljanje”, ali njezino je općenito značenje složenije. Odnosi se na proces ili čin stjecanja znanja ne samo opažanjem već i prepoznavanjem i prosuđivanjem. Spoznaja također uključuje procese mišljenja kao što su rasuđivanje, pamćenje, kategorizacija, donošenje odluka i rješavanje problema.
Lingvistika se bavi znanstvenim proučavanjem jezika u svim njegovim manifestacijama, a postoji nekoliko grana društvenih znanosti koje su usmjerene na spoznaju. Na primjer, kognitivna antropologija proučava kulturološke razlike u zaključivanju i percepciji. Kognitivna znanost formalno je proučavanje uma, a modeli i teorije iz ove discipline bili su temelj za nastanak teorija umjetne inteligencije.
Grana psihologije koja proučava mentalne procese kao što su pamćenje i pažnja naziva se kognitivna psihologija. U okviru psihologije, kognitivna terapija je terapija ponašanja koja se temelji na ideji da način na koji osoba kognitivno percipira sebe u svijetu određuje kako se osjeća. Kognitivni terapeuti vjeruju da ljudi mogu promijeniti svoje emocije tako da prvo promijene svoje kognitivne percepcije.
Najjednostavnije rečeno, veza između jezika i spoznaje za normalne odrasle ljude, bez obzira na njihovu etničku pripadnost ili kulturu, je duboka. Govor daje glas mislima. Iako su individualni kognitivni procesi internalizirani i stoga tihi, jezik – bilo govorni ili pisani – omogućuje dijeljenje znanja i informacija.