Postoji nekoliko veza između kritičkog mišljenja i pisanja, uključujući odabir sadržaja, prezentaciju informacija, uređivanje, ocjenu čitatelja i poticanje na dodatna razmišljanja i djela. Često pisci i čitatelji nisu svjesno svjesni ovih poveznica. Ljudi se mogu naučiti koje su to veze i mogu vježbati kritičko razmišljanje dok rade s pisanjem. Stručnjaci se slažu da kritičko razmišljanje tijekom pisanja ili čitanja obično nije prirodno i stoga je donekle stečena vještina.
Prvi način na koji se kritičko mišljenje i pisanje povezuju je odabir sadržaja. Kada osoba mora nešto napisati, mora prikupiti podatke, bilo iz sjećanja ili kroz dodatna istraživanja. On tijekom ovog procesa mora odlučiti koje su informacije relevantne za temu pisanja, koristeći posebne kriterije kako bi racionalizirao što uključiti.
Čak i kada osoba zna da je sadržaj relevantan, mora odlučiti kako predstaviti informaciju. To uključuje razmišljanje o tome što bi bilo najlogičnije i najjasnije. To također nadilazi osnovna pravila sintakse, gramatike i organizacije, međutim, uzimajući u obzir mnoštvo kulturoloških konstrukcija zbog kojih bi ideje ili riječi neke osobe mogle doći drugačije nego što je namjeravano. Pisci moraju biti svjesni kako vrte svoja djela i koje riječi biraju. Činjenica da je “najbolji” način prezentiranja informacija subjektivan je ono što omogućuje jednom piscu da se razlikuje od drugog, a različiti književni “glasovi” u biti dokaz različitih puteva kritičkog mišljenja i pisanja.
Proces uređivanja je još jedan način na koji je kritičko mišljenje povezano s pisanjem. Tijekom ovog razdoblja pisanja, osoba mora razmišljati o tome koji su podaci najvažniji, izolirajući najvažnije elemente kako bi napravio rezove. Ponekad uređivanje stvara potrebu za novim prijelazima ili vezama, pa pisac mora razmišljati o načinima da se jedan odjeljak lako pretoči u drugi nakon što se naprave rezovi. Ovaj proces je imperativ za precizno i čisto pisanje.
Kritičko razmišljanje i pisanje povezuju se i kroz ocjenu čitatelja. Dok osoba čita, ona se oslanja na vlastito znanje i stručnost kako bi utvrdila ima li ono što pisac govori ima smisla, čak i ako su predstavljene ideje donekle fantastične. Ako to nema smisla, onda bi pisac mogao izgubiti vjerodostojnost kod čitatelja. Čitatelji također mogu razmisliti o tome što je uzrokovalo da pisanje bude posebno uvjerljivo ili emocionalno ili kognitivno poticajno. Čitatelji također koriste kritičko razmišljanje kako bi napravili neka predviđanja o tome gdje će pisac ići s radom.
Posljednji način povezivanja pisanja i kritičkog mišljenja jest poticanje dodatnog kreativnog mišljenja. Svako djelo ima mnogo manjih ideja, scena ili likova na koje se pisac može proširiti. Nakon što osoba dovrši dio pisanja ili završi s čitanjem, može razmišljati o dodatnim putovima na temelju izvornog materijala. Na taj način umjetničko pisanje daje više umjetničkog pisanja.