Kultura i percepcija su neraskidivo povezane, jer kroz vlastitu kulturu ljudi gledaju i percipiraju sebe i druge u svijetu, te događaje i društvena i politička zbivanja. Kultura uključuje porijeklo i odgoj ljudi, kao i njihova vjerska i politička uvjerenja. Također se temelji na čimbenicima kao što su spol, rasa, etnička pripadnost i nacionalnost osobe. Iako ljudi lako mogu razviti uvažavanje i razumijevanje različitih kultura, njihova percepcija ljudi – kao i njihova percepcija povijesnih i društvenih događaja – i njihova djela i uvjerenja vjerojatno će biti jako obojeni ili pod utjecajem njihove vlastite kulture.
Ljudi analiziraju ono što promatraju i doživljavaju kroz vlastitu kulturnu pozadinu, što znači da kultura i percepcija igraju vitalnu ulogu u tome kako ljudi tumače i razumiju svijet oko sebe. Riječi ili ponašanja, kao što su geste rukama, koje se u jednoj kulturi mogu smatrati uvredljivim ili nepristojnim, mogu se smatrati neutralnim i ostati neprimijećene ili se smatrati pozitivnim u drugoj kulturi. Iako se u nekim kulturama smatra pristojnim podrignuti nakon obroka, na primjer, to se u drugim kulturama smatra grubim i društveno neprihvatljivim ponašanjem. Percepcija koju ljudi imaju o svijetu oko sebe često je obojena njihovim vjerskim ili političkim uvjerenjima, pa su kultura i percepcija također povezani na ovaj način. Neki ljudi vjeruju, na primjer, da bi vlada trebala upotrijebiti novac prikupljen od poreznih obveznika za pomoć onima kojima je potrebna, dok drugi to doživljavaju kao promicanje ovisnosti o državnim pomoćima i odobravanje lijenosti.
Kao primjer kako su kultura i percepcija povezani, određene stvari koje se smatraju prihvatljivima u jednoj kulturi mogu se smatrati potpuno neprihvatljivima u drugoj kulturi. Na primjer, neke kulture odobravaju i redovito prakticiraju ugovorene brakove, pri čemu ženi kaže njezina obitelj za koga će se udati – obično za muškarca iz obitelji sa sličnim društvenim i ekonomskim položajem. Brak, naime, mogu dogovoriti roditelji i muškarca i žene, od kojih nijedan nema izbora.
U takvom slučaju roditelji misle da čine pravu stvar dogovarajući brak koji će doprinijeti budućnosti njihove djece. U drugim kulturama, ideja ugovorenih brakova se doživljava kao pogrešna, ako ne i tabu, te se čak može smatrati odvratnom idejom koja se kosi s idejom ljudskih prava i slobode. Sve se svodi na pitanje kulture i percepcije.