Odnos između makroekonomije i zdravlja može se promatrati ili iz kuta da je dobro zdravlje prirodna posljedica gospodarskog razvoja ili iz perspektive da ekonomski razvoj ovisi o dobrom zdravlju. U prvom redu, zemlja s ekonomski progresivnim gospodarstvom može si priuštiti uvođenje kvalitetne zdravstvene zaštite, izgradnju najboljih bolnica i obuku ili zapošljavanje najboljih liječnika. U drugom slučaju, gospodarstvo će rasti ili se razvijati brže ako su građani zdravi.
Primjer odnosa između makroekonomije i zdravstva može se vidjeti u slučaju zemlje s jakim gospodarstvom. Vlada takve zemlje moći će osigurati najbolji zdravstveni okvir koji će jamčiti optimalno zdravlje njenih građana, a time i radne snage. Ova vrsta okvira može uključivati pružanje subvencionirane zdravstvene skrbi, poput one vrste koja se nalazi u Sjedinjenim Državama u obliku Medicaida. Ovaj tip programa zdravstvene skrbi moguć je samo u zemljama koje su ekonomski razvijene i sposobne održavati te programe.
Drugi način na koji su makroekonomija i zdravlje povezani je odnos razine bruto domaćeg proizvoda (BDP) neke zemlje i načina na koji utječe na sposobnost građana da priušte kvalitetnu zdravstvenu zaštitu. Zemlje s visokim i održivim BDP-om su ekonomski razvijene, a građani si obično mogu priuštiti bolju zdravstvenu zaštitu od onih u zemljama s niskim BDP-om. Takva gospodarstva imaju i potporni okvir u vidu zdravstvenog osiguranja, koje građani mogu kupiti kako bi si osigurali da si mogu priuštiti skuplje medicinske zahvate.
Makroekonomiju i zdravlje povezuje učinak koji visoka razina siromaštva ima na građane ekonomski zaostale nacije. Vlada takve zemlje neće moći građanima pružiti nikakvu dobrobit. Doista, ove vlade možda neće moći osigurati osnovne pogodnosti poput čiste vode, dobrih bolnica i dobro regulirane prehrambene industrije. Takav nedostatak negativno utječe na zdravlje građana, što dovodi do smanjenja produktivnosti. To je nešto što ljudi u ekonomski razvijenim zemljama često uzimaju zdravo za gotovo.
Nedostatak dobrog zdravlja smanjuje radnu snagu kroz incidente kao što su povećana smrtnost dojenčadi i majki te smrt od raznih bolesti. Neke od ovih bolesti mogu se izliječiti poput malarije ili spriječiti poput kolere. Bolesti poput ove mogu odnijeti živote ljudi u tim zemljama zbog siromaštva, što ljudima otežava priuštiti potrebne lijekove i drugu zdravstvenu skrb.