Mišićni i dišni sustav isprepleteni su na brojne načine na koje se obično ne misli. Oni su izravno povezani u tome što je povećanje mišićne funkcije popraćeno povećanjem brzine disanja i obrnuto. Osim toga, oslanjaju se jedni na druge u obavljanju svojih funkcija, što većina ljudi uzima zdravo za gotovo.
Uzimanje čaše mlijeka, šetnja psa ili čak pranje zuba sve su to radnje o kojima većina ljudi svjesno ne razmišlja dok ih izvodi. Međutim, postoji niz složenih fizioloških mehanizama koji su uključeni u obavljanje ovih naizgled osnovnih zadataka. Dva ključna igrača u fizičkom kretanju su mišićni sustav i dišni sustav. Mišićni sustav prvenstveno je uključen u kretanje, dok dišni sustav omogućuje izmjenu plinova neophodnu za dobivanje hranjivih tvari i otpuštanje toksina u okoliš.
Razmjena plinova se događa udisajem i izdisajem, kretanjem koje ovisi o promjenama tlaka u plućima. Taj se tlak mijenja ekspanzijom i kontrakcijom koju kontrolira mišić dijafragme, koji se nalazi u dnu pluća. Dijafragma je dio mišićnog sustava i što se brže skuplja i opušta, to je veća brzina disanja. Brojni su regulatorni mehanizmi uključeni u nevoljne promjene frekvencije disanja.
Mišići tijela mogu zahtijevati različite razine hranjivih tvari na temelju njihovih individualnih potreba. Ako osoba trči, na primjer, potrebno je više kisika i energije nego ako ta ista osoba spava. Tijelo dobiva mnoge od ovih hranjivih tvari djelovanjem dišnog sustava. Ako postoji povećana potreba za hranjivim tvarima, povratna petlja na kraju uzrokuje povećanje brzine disanja primjereno potrebi.
Mišićni i dišni sustav ne bi mogli funkcionirati jedan bez drugog. Mišićni sustav se oslanja na izmjenu plinova koju omogućuje dišni sustav, dok dišni sustav ne može pokretati plinove bez djelovanja dijafragme, sastavnice mišićnog sustava. Stoga je njihova međusobna povezanost neophodna za održavanje života. Većina stvorenja u svemiru koja žive od kisika vide korelaciju između ova dva vitalna sustava.