Kakva je veza između mrežne sigurnosti i etičkog hakiranja?

Osnovna veza između mrežne sigurnosti i etičkog hakiranja je da se bijeli hakeri mogu koristiti za testiranje integriteta mreže. Ovi etički hakeri koriste mnoge od istih metoda koje koriste kriminalni ili crni hakeri, ali djeluju uz dopuštenje vlasnika mreže. Ova vrsta etičkog hakiranja ponekad se naziva testiranjem penetracije, budući da se može koristiti za simulaciju stvarnih napada. Promatrajući ovu vrstu strogo kontroliranog hakiranja, sve slabe točke u sigurnosti mreže mogu se identificirati i adresirati prije nego što se stvarni napad ikada dogodi. To u konačnici može uštedjeti novac organizaciji, spriječiti krađu vrijednih informacija i spriječiti prekid usluga.

Koncept mrežne sigurnosti odnosi se na sprječavanje neovlaštenog pristupa podacima ili resursima sustava. Mrežni administrator može koristiti razne alate i pravila za stvaranje sigurnog okruženja. Javne i privatne mreže mogu koristiti različite oblike sigurnosti, jer svaka mreža koja uključuje podatke koji nisu namijenjeni široj javnosti obično zahtijeva neku vrstu zaštite. To može biti bilo što, od sustava za provjeru autentičnosti zaštićenog lozinkom do složenog vatrozida. Mrežna sigurnost također može uključivati ​​nekoliko slojeva zaštite, kao što je tvrtka koja dopušta korisniku pristup svojoj Wi-Fi vezi, ali ne i sadržaju svojih računala.

Mrežna sigurnost i etičko hakiranje dva su usko povezana koncepta, budući da je jedan u biti definiran drugim. White hat hakiranje smatra se etičkim jer ga je ovlastio vlasnik ili operater mreže kako bi se testirale granice sigurnosnog sustava. Za razliku od crnog hakera koji provaljuje u sustav radi osobne koristi ili da ošteti organizaciju, etički hakeri se koriste kako bi identificirali ranjivosti kako bi se one mogle popraviti. Testovi penetracije obično uključuju izravne napade na mrežu korištenjem različitih tehnika i alata za hakiranje, ali je također moguće da etički haker koristi druge metode poput krađe identiteta ili čak fizički provale u podatkovni centar.

Postoji i druga vrsta hakera, koja se naziva sivi šešir. Dok mrežna sigurnost i etičko hakiranje idu ruku pod ruku zahvaljujući dopuštenju mrežnog administratora, gray hat hakeri rade bez ikakvog takvog ovlaštenja. Njihove aktivnosti mogu otkriti ranjivosti mreže prije stvarnih zlonamjernih napada, baš kao što je to dopušteno testiranje penetracije, ali ih većina vlasti i dalje smatra kriminalnim.