Veza između pažnje i svijesti je intimna. Iako se ovi psihološki izrazi ponekad koriste kao sinonimi u neformalnom govoru i pisanju, oni su vrlo različiti. Svijest je, jednostavno, stanje svjesnosti. Pažnja, s druge strane, zahtijeva da se kapacitet obrade mozga svjesno usmjeri prema filtriranju ili odvajanju dolaznih, konkurentskih informacija.
U svom najosnovnijem, fiziološki gledano, svijest je stanje budnosti ili nesvjesnosti. Svijest se također razlikuje od podsvijesti po tome što osoba koja je u stanju svijesti može izravno pristupiti i izvijestiti o svojim mentalnim iskustvima. Za funkcionalno ljudsko biće svijest je normalno, prirodno stanje i općenito nije potreban nikakav napor da se to postigne.
Pažnju najbolje može ilustrirati klasični “fenomen koktela”, koji pokazuje kako se osoba, u prostoriji punoj ljudi koji govore, može usredotočiti na jedan jedini razgovor. Za postizanje pažnje potrebni su i svijest i napor. Drugim riječima, netko može biti potpuno svjestan, ali ne obraća pažnju, ali ne može obraćati pažnju bez svijesti.
Kognitivna psihologija je grana psihologije koja proučava više mentalne procese, kao što su pažnja, svijest, rasuđivanje, jezik i pamćenje. Unutar ove discipline najlakše se može pronaći rasprava o povezanosti pažnje i svijesti. Što se tiče pažnje, kognitivni psiholozi nastoje definirati kada proces filtriranja počinje i završava te kada se uključuje selektivna pažnja. Održana svijest se može smatrati beskrajnom i bez napora sve dok je osoba potpuno budna, ali trajnu, budnu pažnju dulju od 20 minuta vrlo je teško održati. Kognitivni psiholozi postavljaju ograničenja na svijest, naglašavajući da se svijest može ograničiti na specifične razine obrade.
Postoji znatna znanstvena rasprava o teorijskoj povezanosti pažnje i svijesti, a mnoge teorije su izrazito suprotstavljene. Na primjer, iako se mnogi znanstvenici slažu da su pažnja i svijest različite, neki tvrde da je bez pažnje svjesna percepcija nemoguća. Drugi tvrde da je pažnja moguća bez svijesti i kažu da eksperimentalni podaci podupiru njihove tvrdnje.
U određenoj mjeri, različite teorije, koliko god bile zanimljive i vrijedne, argumenti su oko semantike. S praktične ili laičke točke gledišta, veza između pažnje i svijesti je kao razlika između raspršenog i fokusiranog svjetla. Osoba može svjesno uključiti svjetiljku da vidi što se nalazi na tamnom mjestu, a zatim usmjeriti snop svjetlosti kako bi izbliza pogledala nešto što je privuklo njegovu ili njezinu pozornost.