Veza između percepcije i spoznaje je da se percepcija definira kao stjecanje informacija iz vanjskog svijeta putem pet osjetila i spoznaja kao obrada te informacije. Oni su vrlo usko povezani po tome što percepcija utječe na spoznaju koja zauzvrat utječe na percepciju. Dok je percepcija prikupljanje informacija, spoznaja je stjecanje znanja korištenjem percepcije, rasuđivanja i intuicije.
Razumjeti percepciju znači razumjeti kako vanjski podražaji stupaju u interakciju s osjetilima kako bi oblikovali vizualne, slušne, taktilne, olfaktorne i okusne predstave svijeta. Postoji mnogo različitih vrsta percepcije uključujući boju, dubinu, formu, haptičku i govornu percepciju. Različiti ljudi imaju različite načine učenja i na temelju toga jesu li mislioci slika, na primjer, odredit će se oslanjaju li se na vizualnu percepciju više nego, recimo, na slušnu percepciju. Drugi koji radije manipuliraju svojom okolinom mogu se više oslanjati na haptičku percepciju kako bi zadržali informacije. Metode proučavanja percepcije ovise o pristupu istraživača i kreću se od temeljnog biološkog ili fiziološkog pristupa do suštinski psihološkog ili filozofskog pristupa.
Spoznaja je povezana s načinom na koji ljudi mentalno obrađuju svoja iskustva, a zatim temelje svoje odluke, zaključke i ponašanje na rezultatima tih mentalnih procesa. Ljudi koriste svoja prošla znanja i iskustva za aktivnu obradu informacija prikupljenih putem osjetila kako bi formirali nove koncepte i ideje o svom okruženju ili trenutnoj situaciji. Kako se stječu nove informacije, percepcije se mijenjaju i te nove percepcije čine osnovu sebe i društvenog ja. Ljudi stječu, pohranjuju i obrađuju informacije na različite načine što objašnjava različite osobnosti i obrasce ponašanja.
Proces percepcije i spoznaje uglavnom je nesvjestan i tek kada je ponašanje druge osobe izazovno ili je nešto u okruženju čudno ili prijeteće, tumačenje ponašanja ili vanjskih čimbenika postaje svjesnije. Činjenica da postoji nedostatak svijesti da percepcija i spoznaja diktiraju stavove i ponašanje je razlog zašto je ljudima ponekad potrebna pomoć znanstvenika kao što su psiholozi kako bi razumjeli zašto se ponašaju ili osjećaju na način na koji čine. Međutim, proučavanje percepcije i spoznaje je ono koje je stalno i kontinuirano jer je rad uma još uvijek u velikoj mjeri misterij.
Procesi uključeni u percepciju i spoznaju te način na koji utječu na ponašanje temelj su psihologije, a različite grane psihologije stavljaju naglasak analize na različite aspekte jednadžbe. Kognitivna psihologija, na primjer, bavi se mentalnim procesima kao što su percepcija, razmišljanje, učenje i pamćenje, dok je biheviorizam teorija da je ponašanje, bilo ljudsko ili životinjsko, rezultat uvjetovanja i ima malu ili nikakvu povezanost s mislima ili osjećajima. Kognitivni psiholozi usredotočuju se na promjenu procesa razmišljanja kada pokušavaju promijeniti neprilagođena ponašanja, dok bi se bihevioristi usredotočili na promjenu samih obrazaca ponašanja.