Današnji poslovni svijet zahtijeva čvrste veze između područja rješavanja sukoba i upravljanja. Oba polja dijele brojne potrebne vještine, osobne kvalitete i karakteristike, ali postoje određene kritične razlike između rješavanja sukoba i upravljanja. Najbolji i najpametniji iz svakog područja dijele slične osobine osobnosti koje uključuju širok i otvoren um, brzo razmišljanje i komunikacijske vještine na visokoj razini.
U području poslovnog upravljanja potrebno je posjedovati određene vještine posredovanja i rješavanja sukoba. Menadžeri na svim razinama dužni su rješavati probleme i sporove među zaposlenicima i pomoći u rješavanju problema svih vrsta. Uspješan menadžer trebao bi imati jak skup vještina rješavanja sukoba unutar svoje baze nadzornih i poduzetničkih vještina.
Ombudsman, ključna pozicija u području upravljanja sukobima, mora imati jaku pozadinu u rješavanju sukoba i posredovanju. Područje upravljanja sukobima često se temelji unutar poslovnog područja. Ako je to slučaj, netko u upravljanju sukobima osim sposobnosti upravljanja sukobima imat će i pozadinu poslovnih vještina. Postoji i studijski program koji vodi do karijere u upravljanju rješavanjem sukoba koji dodatno kombinira ta dva područja. Netko u upravljanju sukobima mogao bi imati jaku pozadinu u pravu ili upravljanju određenom regijom ili područjem stručnosti, ili može imati iskustvo u poslovnoj politici ili kreiranju politike.
Oni koji rade u rješavanju sukoba i upravljanju njima imaju barem slično obrazovanje. Studij će zahtijevati mnogo komunikacijskog rada, vještine i metodologiju rješavanja problema te tehnike posredovanja. Osoblje za rješavanje sukoba i upravljanje mora biti pripremljeno s barem osnovnom razinom tečajeva psihologije i kulturnih kompetencija. Jedna od najvažnijih sličnosti je da oba polja uvelike rade s ljudima. Oni u oba polja moraju biti vješti u radu s ljudima svih podrijetla i kultura.
Unutar male organizacije ili odjela, zadatak rješavanja sukoba može se staviti na menadžera. U većim organizacijama s više odjela i zaposlenika, rješavanje sukoba može biti posao zasebnog zaposlenika ljudskih resursa ili pravobranitelja. Rješavanje sukoba i posredovanje mogu zahtijevati potpuno i zasebno odjeljenje u velikim i složenim korporacijama.
Također postoje određene kritične razlike između područja rješavanja sukoba i upravljanja. Oni u rješavanju sukoba moraju biti vrlo vješti u slušanju i analizi situacije kako se to najbolje može riješiti. Ombudsman ili posrednik trebao bi imati jaku pozadinu tečaja za rješavanje sukoba, baš kao što bi to činio menadžer, ali njegova će se obuka više usredotočiti na pregovore, suradnju, posredovanje i omogućavanje kompromisa. Menadžer je općenito dužan rješavati sukobe brže, čvršće i autoritativnije.