Veza između romantizma i transcendentalizma postoji u spoju nekoliko elemenata. Oba pokreta bila su filozofski i umjetnički odgovor na razumno utemeljene prosvjetiteljske ideale koji su prethodili svakom. Gdje se prosvjetiteljstvo usredotočilo na intelektualne, konkretne meditacije o ljudskom stanju, i romantizam i transcendentalizam tvorili su epistemološki okvir posvećen potrazi za emocionalnim i duhovnim istraživanjem. Oba pokreta usredotočuju se na stanje ljudskog stanja, tretirajući emocionalno i duhovno ne kao prepreke koje treba prevladati, već kao temeljne osobine čovječanstva koje treba prigrliti. romantizam i transcendentalizam utjecali su na filozofske škole egzistencijalizma, postmodernizma i poststrukturalizma koje su cvjetale u razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata.
Prosvjetiteljstvo, opčinjeno logičkim i empirijskim napretkom, izazvalo je snažnu reakciju onih koji su tražili instinktivniju, duhovniju i efemerniju metodologiju za intelektualna nastojanja. Važno je razumjeti pokret koji je izravno pokrenuo romantizam kako bi se uspostavila veza između romantizma i transcendentalizma. Obje škole stvorile su estetski model usredotočen na slike temeljene na prirodnim elementima i procesima za razliku od prosvjetiteljske umjetnosti i književnosti, koja se usredotočila na ljudska postignuća na hladan, taktički način. romantizam i transcendentalizam bili su, u biti, intelektualni protestni pokreti.
Romantizam se usredotočio na uzdizanje prirodnog poretka kako bi odvojio estetske ideale od sile ljudske civilizacije. Jedna od primarnih briga romantičnih ekspresionista bila je ideja da društvene snage nisu destilacija ljudskog ideala već njegova kvarenje. Žuboreći potok, valovita livada i zalazak sunca koji se lijeno spušta na horizont iza svjetlucavog jezera primjeri su neiskvarenog nadahnuća, koji u ljudskoj duši izaziva strahopoštovanje.
Transcendentalizam je krenuo malo izmijenjenim putem u odnosu na romantizam. Dok je romantičarski pokret proizveo velik broj pjesnika i umjetnika, transcendentalizam je proizveo sličan broj epistemoloških teoretičara, posebice Ralpha Walda Emersona i Henryja Davida Thoreaua. Temelj transcendentalizma je ideja da emocije, strahopoštovanje i duhovnost mogu nadići ograničenja logike i empirizma unutar ljudske svijesti.
Na taj način transcendentalizam nadilazi romantizam, stvarajući jasnu hijerarhiju ljudskog iskustva koju romantičari eksplicitno ne artikuliraju. transcendentalizam naglašava uzdizanje svijesti izvan osnovnog, racionalnog shvaćanja do čišćeg razumijevanja. Romantizam, s druge strane, uzima prirodni svijet onakvim kakav jest – ne nešto čemu treba težiti, već nešto čemu treba cijeniti kakav već jest.
I romantizam i transcendentalizam inspirirali su kasnije pokrete, pri čemu su se egzistencijalistički znanstvenici posebno usredotočili na istraživanje emocionalnog i duhovnog stanja ljudske svijesti. Egzistencijalizam se, međutim, razlikuje po tome što su egzistencijalni znanstvenici posjedovali rezigniran, odvojen pogled na ljudsko stanje u usporedbi s romantičarima i transcendentalistima. Sva tri pokreta koristila su temelj emocija i nadahnuća kako bi došli do vrlo različitih zaključaka.