Kakva je veza između RSD i CRPS?

Refleksna simpatička distrofija (RSD) je složeni sindrom boli u kojem simpatički živčani sustav pretjerano djeluje ili ne pali, uzrokujući da osoba doživi bilo koji broj bolnih simptoma. Stanje općenito utječe na kožu, živčani sustav, krvne žile i kosti. Godine 1993. Međunarodna udruga za proučavanje boli (IASP) promijenila je naziv RSD u Complex Regional Pain Syndrome (CRPS). Neko su vrijeme, dakle, RSD i CRPS bili sinonimi jedno za drugo, a termini su se koristili naizmjenično.

Godine 1994. IASP je reklasificirao CRPS kako bi uključio dvije različite varijacije, označene kao CRPS tip I i ​​CRPS tip II. Ova nova klasifikacija stvorila je tehničku razliku između RSD i CRPS tipa II. CRPS tip I još uvijek se odnosi na stanje inače poznato kao RSD. S druge strane, CRPS tip II koristi se za označavanje stanja koje je prije poznato kao kauzalgija, odnosno sindrom kronične boli koji izravno proizlazi iz specifične ozljede živca.

RSD i CRPS tipa I općenito su uzrokovani blagom do teškom traumom, kao što je uganuće, slomljena kost ili kontuzija. Stanje se također može pratiti i do drugih uzroka, poput operacije ili teške infekcije. Kauzalgija, koja se sada češće naziva CRPS tip II, razlikuje se od RSD po tome što je obično uzrokovana ozljedom živca na ekstremitetima osobe, kao što je ozljeda prignječenja ili rana nožem.

Iako se RSD i CRPS tip II razlikuju po svojim uzrocima, identični su po raznolikosti simptoma koje mogu uzrokovati. RSD i CRPS tipove I i II karakterizira bol koja se proteže izvan mjesta uzročnika ozljede. Na primjer, osoba je možda pretrpjela ozljedu svoje ruke, ali ima simptome na vratu ili nogama. Simptomi mogu varirati od relativno blagih do potpuno iscrpljujućih. Mogu uključivati ​​goruću bol, oteklinu, ukočenost i ekstremnu osjetljivost na dodir. Simptomi uznapredovalog RSD i CRPS tipa I i II također mogu uključivati ​​tešku atrofiju mišića i smanjenje gustoće kostiju.

Dijagnostičke tehnike koje se koriste za RSD i CRPS tipa II također se razlikuju. CRPS tip II obično se dijagnosticira praćenjem do početne ozljede živca. Za razliku od CRPS tipa II, točan uzrok RSD ili CRPS tipa I ponekad je teško odrediti. Za dijagnosticiranje RSD ili CRPS tipa I korištene su različite vrste studija, kao što su rendgenske snimke, skeniranje kostiju i kožni testovi. Analiza zglobne tekućine i određene termografske studije također su korištene kao dijagnostički alati za svako od ovih stanja.