Samopoštovanje i glazba povezani su na razne načine. Glazbi nije potreban jezik da bi se mogla povezati sa slušateljem. U tom smislu se za glazbu može reći da je jezik duše. Utječe na raspoloženje slušatelja i može utjecati na slušateljevo samopoštovanje kroz vrstu raspoloženja koje izaziva. Melodija, melodija, zvuk ili neki stihovi mogu biti vezani za neku uspomenu koja je pohranjena u skrovištima nečijeg uma. Osjećaji povezani s tim sjećanjem mogu biti okidač za slušateljevo stanje samopoštovanja u tom trenutku.
Na primjer, netko tko je napadnut u dizalu dok je svirala klasična glazba mogao bi nakon toga povezati klasičnu glazbu s vremenom bespomoćnosti, što bi moglo rezultirati osjećajem niskog samopoštovanja kada osoba čuje klasičnu glazbu. S druge strane, ista klasična glazba može izazvati osjećaje radosnih uspomena kod nekoga tko povezuje glazbu sa sretnim trenutkom u svom životu. Za nekoga tko tek prvi put čuje klasičnu glazbu, na raspoloženje osobe može utjecati samo u onoj mjeri u kojoj bi pjesma mogla biti umirujuća, ugodna ili mirna. Stoga bi ista glazba mogla utjecati na različite ljude na različite načine.
Uz različita iskustva, ne može se reći da samopoštovanje i glazba imaju formulu u kojoj će učinak bilo kojeg određenog glazbenog djela utjecati na raspoloženje – i posljedično, samopoštovanje – slušatelja na isti način. Učinci dolaze uglavnom iz osjećaja asocijacije i osjećaja percepcije osjećaja povezanih s raspoloženjem koje izaziva glazba. Za neke ljude, slušanje rap glazbe može učiniti da se osjećaju dobro, povećavajući njihovo samopouzdanje i također podižući samopoštovanje. Za druge bi to moglo zvučati samo kao puno buke, što ih dodatno deprimira i snižava njihovo samopoštovanje.
Samopoštovanje i glazba također su povezani jer vrsta glazbe koju osoba najviše sluša može osjetno utjecati na njezin pogled na život. Na primjer, neki ljudi mogu imati dojam da oni koji slušaju puno heavy metal rocka često imaju pesimističniji pogled na život od onih koji slušaju R&B, country ili klasičnu glazbu. Pravi učinak samopoštovanja i glazbe leži u načinu na koji slušatelj percipira i obrađuje glazbu u svojoj podsvijesti u odnosu na uočljiv učinak koji ona ima na njegovo ili njezino raspoloženje.