Pitanja samopoštovanja i komunikacije često se proučavaju zajedno u psihologiji, budući da se korelacije često međusobno nadopunjuju u ljudskim emocijama i ponašanju. Mnogi psiholozi vjeruju da pojedinci koji pate od neke vrste nesigurnosti ili nedostatka samopoštovanja također pate od loših komunikacijskih sposobnosti. Vjeruje se da neadekvatna komunikacija između djeteta i odrasle osobe, odnosno između braće i sestara, može dovesti do nemogućnosti verbalne komunikacije s nepoznatim osobama, sklapanja prijateljstva i samodostatnosti. Većina terapeuta i komunikacijskih savjetnika vjeruje da se samopoštovanje i komunikacijske sposobnosti s vremenom mogu poboljšati korištenjem tradicionalne terapije, kao i lijekova u nekim teškim slučajevima.
Komunikacijski problemi među pojedincima često se smatraju izvorom problema sa samopoštovanjem, a oboje su često povezani pri proučavanju psihologije i ljudskog ponašanja. Smatra se da su samopouzdaniji i neovisniji u svakodnevnom svijetu oni koji su odgajani u obiteljima koje komuniciraju emocije i izražavaju ih na zdrav način. Većina istraživača psihologije slaže se da te iste osobe mogu održavati vrijedne odnose s prijateljima, rođacima i romantičnim interesima zbog svoje jake pozadine u umjetnosti i znanosti komunikacije. Često se smatra da pojedinci koji žive na ovaj način imaju bolji osjećaj za sebe, bolje samopoštovanje i komunikacijske vještine koje su važne u radnoj snazi iu društvenim situacijama.
Psiholozi i psihijatri koji proučavaju samopoštovanje i probleme u komunikaciji često vide osobe koje su nesigurne i nemaju pravilan način da prenesu svoje emocije. Vjeruje se da oni koji pate od niskog samopoštovanja uče loše komunikacijske vještine u mlađoj dobi kroz svoje okruženje i interakciju s drugima. Bez odgovarajućeg izlaza za komunikaciju problema ili problema, vjeruje se da čovjek ne može u potpunosti osloboditi emocionalne terete. To može dovesti do tjeskobe i stresa, kao i želje za povlačenjem iz društvenih interakcija.
Mnogi savjetnici za samopoštovanje i komunikaciju smatraju tradicionalnu terapiju razgovorom koristan način za oslobađanje emocionalnog tereta i pružanje mogućnosti za izražavanje. Za pojedince koji sudjeluju u ovoj vrsti terapije važno je polako uključiti različite društvene interakcije u svoje živote. To može pomoći u povećanju samosvijesti i samopouzdanja u nepoznatim okruženjima i događajima. U teškim slučajevima tjeskobe i samopoštovanja, psihijatri mogu propisati određene meditacije, ali tek nakon što tradicionalne metode terapije razgovorom i izražavanja ne uspiju.