Istraživači koji žele razumjeti ulogu koju minerali u tragovima imaju u funkciji tijela otkrili su važnu vezu između štitnjače i selena. Utvrđeno je da mineral pomaže štitnjači da proizvede dovoljnu razinu hormona štitnjače. Zapravo, pacijenti s nedostatkom selena izloženi su riziku od razvoja loše funkcionirajuće štitnjače. Iako se smatra da selen jača funkciju štitnjače, pacijenti bi trebali izbjegavati uzimanje previše ovog minerala kako bi spriječili toksičnosti povezane s visokim razinama tog minerala u krvi.
Kako bi se objasnila veza između štitnjače i selena, pomaže razumjeti osnove rada štitnjače. Jedan od tjelesnih endokrinih organa, glavna svrha štitnjače je proizvodnja hormona štitnjače, koji pomaže u regulaciji tjelesnog metabolizma. Štitnjača sintetizira hormon štitnjače kroz niz različitih kemijskih reakcija. Ovu sintezu pomaže jod-tironin dejodinaza 2, enzim — vrsta proteina koji olakšava kemijske reakcije. Selen pomaže u funkciji ovog enzima.
Veza između štitnjače i selena može se dodatno ojačati ispitivanjem simptoma uzrokovanih nedostatkom selena. Osim što uzrokuje probleme sa srčanim mišićima i djelovanjem imunološkog sustava, nedostatak selena može uzrokovati hipotireozu, stanje u kojem štitnjača proizvodi nedovoljnu količinu hormona štitnjače. Iako je nedostatak selena rijedak u SAD-u, povremeno se može vidjeti u određenim regijama svijeta, kao što su dijelovi Kine, gdje tlo sadrži malo selena.
Brojni istraživači su istraživali trebaju li pacijenti koji imaju hipotireozu koja nije uzrokovana nedostatkom selena trebati dodatno uzimati selen. Na primjer, testirali su prednosti davanja selena pacijentima s Hashimotovim tireoiditisom, što je autoimuno stanje u kojem tijelo napada vlastitu štitnjaču, što joj otežava proizvodnju dovoljnih količina svojih hormona. Iako liječnici ne propisuju redovito dodatke selena pacijentima s hipotireozom, moguće je da bi uz više istraživanja to mogla postati standardna preporuka.
Jedan od načina za jačanje funkcije štitnjače osiguravanjem da tijelo ima dovoljno selena je jedenje hrane bogate ovim mineralom u tragovima. Primjeri hrane bogate selenom uključuju tunu, brazilske orahe, govedinu i puretinu. Brojne žitarice mogu biti bogate selenom, ali količina koju sadrže često ovisi o sadržaju selena u tlu u kojem su rasle. Dodaci selena koji se mogu kupiti bez recepta dostupni su u ljekarnama, trgovinama zdrave hrane i na internetu.
Nažalost, pozitivna veza između štitnjače i selena ne znači da je uzimanje vrlo velikih količina selena korisno za promicanje zdravlja. Zapravo, stručnjaci preporučuju da maksimalni dnevni unos selena ne prelazi 400 mikrograma dnevno. S prekomjernim unosom ljudi mogu razviti probleme kao što su gubitak kose, povraćanje, mučnina, umor, suha koža i oštećenje živaca.