Indeks veleprodajnih cijena (WPI) i indeks potrošačkih cijena (CPI) su ekonomske mjere koje zemlje koriste za praćenje inflacije. WPI i CPI uspostavljaju osnovu za cijene standardne kolekcije robe koja se prodaje različitim segmentima tržišta i prate promjene cijena te robe tijekom vremena. Postotak rasta cijena u odnosu na osnovnu cijenu ukazuje na stopu inflacije. Zemlje obično prate i WPI i CPI, ali koriste samo jedan indeks kao službenu mjeru inflacije.
Inflacija je porast cijena roba i usluga tijekom vremena kada prihod kupca ostaje isti. Odražava koliko kupac može kupiti danas s određenim iznosom novca, u usporedbi s onim što je mogao kupiti u nekom trenutku u prošlosti. Ako se danas za njegov novac kupuje manje nego proteklih godina, cijene su postale napuhane. Zemlje prate inflaciju i pokušavaju njome vladati, jer inflacija utječe na životni standard unutar zemlje i cjelokupno zdravlje gospodarstva. Smanjenje kupovne moći rezultira manjom kupnjom i povećanjem razine siromaštva.
Zemlje koriste ekonomske indekse za praćenje inflacije. Dva najčešća indeksa su WPI i CPI. WPI prati kupnju od proizvođača do trgovaca. CPI prati kupnju od trgovaca do potrošača. Svaki indeks odabire kantu robe koju treba pratiti i koja predstavlja presjek tržišta.
Na primjer, WPI u Indiji prati 435 različitih roba u pet industrija. Svaka pojedina vlada odlučuje koje bi robe trebale sadržavati WPI i CPI zemlje, tako da grupa robe koja se prati nije nužno ista u svim gospodarstvima. Promjene cijena u WPI-u obično se prate tjedno, dok se promjene u CPI-ju obično prate mjesečno.
Iako i WPI i CPI mogu mjeriti inflaciju, oni to rade na različite načine i daju različite rezultate. Većina naprednih gospodarstava, kao što su SAD, UK i Japan, koriste CPI. Određene zemlje u razvoju, poput Indije, koriste WPI za praćenje inflacije. Ovaj izbor je funkcija načina na koji ta gospodarstva funkcioniraju.
U zrelim gospodarstvima najvažnija točka inflacije je na razini potrošača. CPI je najbolji pokazatelj jer prati cijene u trenutku kada roba dođe do potrošača u završnoj fazi proizvodnje. Usporedno, gospodarstva u razvoju često trebaju pratiti inflaciju u svakoj fazi proizvodnje. Na primjer, gospodarstvo neke zemlje može se u velikoj mjeri oslanjati na izvoz, pa bi mjera inflacije, kao što je WPI, koja prati cijene od veletrgovca do trgovca mogla biti relevantnija od potrošačkih cijena.