Zadovoljstvo poslom i izostanak s posla dva su uvjeta ljudskih resursa koja se izravno odnose i ukazuju na status drugoga. Povećanje zadovoljstva poslom među zaposlenicima statistički smanjuje stope izostanaka s posla. Isto tako, veliki izostanak s posla u cijeloj organizaciji može ukazivati na smanjen osjećaj zadovoljstva među zaposlenicima. Utvrđivanje uključenih čimbenika i veze između zadovoljstva poslom i izostanaka s posla predstavljali su izazove stručnjacima za ljudske resurse sve dok postoje poslovi i poslodavci.
Istraživači definiraju zadovoljstvo poslom kao osjećaj zadovoljstva zaposlenika unutar svoje trenutne radne uloge. Čimbenici koji utječu na takvo zadovoljstvo uključuju, ali nisu ograničeni na, prilike za profesionalni razvoj, sigurne radne uvjete, podržavajuću organizacijsku kulturu, kao i naknade i beneficije. Većina zaposlenika ne zahtijeva savršenstvo u pogledu svih utjecajnih čimbenika, već razumnu razinu podnošljivih kompromisa. Kada je opći konsenzus zaposlenika da su uvjeti ispod prosjeka, moral će patiti, što će na vidjelo iznijeti uobičajene probleme sa zadovoljstvom poslom i izostancima s posla. Malo se zaposlenika osjeća motiviranim da prisustvuje poslu na kojem se osjećaju nedovoljno cijenjenim, ugroženim, zaglavljenim ili slabo plaćenim, često tražeći valjan ili poluvaljan razlog da ne idu na posao.
Apsentizam je prirodan dio zapošljavanja ljudi. Bolest ili ozljeda, briga o voljenoj osobi, porota i godišnji odmori normalni su i valjani razlozi zbog kojih zaposlenici izostaju s posla. Kada organizacijska kultura, radne obveze, uvjeti rada ili naknade padnu ispod onoga što zaposlenici očekuju, zadovoljstvo poslom naglo pada. Nakon toga, stope izostanaka s posla će rasti, često prerušene u bolovanje ili liječnički dopust, iako se povećavaju i nevažeći izostanci. Studije pokazuju da bez obzira na industriju ili organizacijsku strukturu, kada zadovoljstvo poslom među zaposlenicima opadne, izostanak s posla u toj organizaciji stalno raste.
Stručnjaci za ljudske resurse, državni istraživači i znanstvenici koji proučavaju navike na radnom mjestu obično se usredotočuju na stope izostanaka kako bi u početku procijenili zadovoljstvo poslom među zaposlenicima. Statistički gledano, trendovi zadovoljstva poslom i izostanak s posla jedan su od najjačih pokazatelja da organizacija treba napraviti promjene. Iako se drugi pokazatelji, kao što je smanjena produktivnost, pojavljuju prvi, u velikim organizacijama najlakše je uočiti prisutnost. Proučavanje trendova posjećenosti je predvidljivo točnije, jeftinije i oduzima manje vremena od anketa, osobnih intervjua ili složenih evaluacija. Ako organizacija želi procijeniti koliko dobro zadovoljava potrebe zaposlenika, statistika posjećenosti nudi brzu procjenu.
Nizak broj odsutnih, međutim, ne ukazuje uvijek na snažan osjećaj zadovoljstva poslom. Zadovoljstvo među zaposlenicima varira, ovisno o brojnim čimbenicima. Na primjer, visoko motivirani zaposlenik može tolerirati loše uvjete na radnom mjestu ili neugodnu atmosferu na poslu u vrijeme ekonomskih poteškoća. Kao takvi, zadovoljstvo poslom i izostanak s posla nisu jedini pokazatelji stabilne, korisne prakse ljudskih potencijala. Profesionalci preporučuju da se uzmu u obzir svi čimbenici koji utječu na prisustvo zaposlenika, zadovoljstvo poslom, radni učinak i razinu produktivnosti.