Koristi se u širem smislu, avangarda se odnosi na bilo koji novi pokret – obično umjetnički ili društveni – koji vodi mala skupina ljudi kako bi otvorila nova vrata unutar svog područja interesa. Konkretno, pojam se odnosi na trenutak unutar svijeta umjetnosti koji obuhvaća mnoge škole i pod-pokrete.
Dok se avangarda izvorno koristila za opisivanje samo najsuvremenijih pokreta, kako je vrijeme napredovalo, mnogi su pokreti zadržali oznaku dugo nakon što su prestali biti novi ili revolucionarni. Dadaizam i modernizam, na primjer, oboje se smatraju primjerima avangardne umjetnosti – iako oba postoje već skoro jedno stoljeće. To je mnoge navelo da pokrete označe kao povijesno avangardne, naglašavajući da u suvremenom okruženju oni više nisu vrhunski oblici izražavanja.
Pojam eksperimentalno često se koristi kao zamjenjivo s avangardom, osobito kada se usredotočuje na specifično područje umjetničkog interesa. Primjeri uključuju eksperimentalno kazalište i eksperimentalni film.
Pokušaji specifičnog definiranja i razgraničenja što jest, a što nije avangarda nužno su problematični, budući da je definicija u konačnici stvar osobnog mišljenja. Ono što se jednoj skupini kritičara čini vrhunskim i revolucionarnim, drugoj se može činiti pitomim i pretjeranim. Dok avangardne škole kao što su Pop art i Fluxus imaju prilično definiran skup kriterija za ono što čini da tijelo pripada njihovoj školi, sama riječ nema takav diktat. Umjesto toga, djelo se smatra avangardnim ako je avangardno – kružno razmišljanje koje izaziva veliku opću zbrku.
Nedavno su učinjeni određeni napori da se pojam strože definira; ti pokušaji postavljaju kriterije da se avangardno djelo prvenstveno bavi pomicanjem omotnice s obzirom na umjetničko iskustvo. Djela koja prvenstveno postoje da daju političku ili društvenu izjavu koja nisu usmjerena na umjetnost, ne smiju se smatrati avangardnim.
Brojni umjetnici koji se smatraju avangardnim u potpunosti su odbacili ovu etiketu, većina tvrdeći da je više problema nego što vrijedi. Možda je ironično da su umjetnici koji će najvjerojatnije dobiti ovo ime oni koji se najviše protive ograničavanju etiketa – oni se žele osloboditi granica i etiketa u svom umjetničkom izražavanju.
Avangarda se također ponekad koristi pežorativno, osobito kada se radi o neumjetničkoj sferi. Filozofske i znanstvene ideje, na primjer, mogu se odbaciti kao avangardne, što ukazuje da postoje više kao simbolična gesta za osporavanje postojećih teorija i tradicija nego za predstavljanje novih utemeljenih ideja.