Koja je funkcija aliteracije u književnosti?

Funkcija aliteracije u književnosti je pružiti naglasak na određenoj točki ili učiniti neki aspekt djela pamtljivijim. U prozi se, primjerice, aliteracija često koristi kako bi se skrenula pozornost čitatelja na određenu rečenicu i istakla je. Aliteracija se također često koristi u imenovanju likova, kako bi imali upečatljivija imena koja je zabavno izgovoriti naglas. Dok je funkcija aliteracije uglavnom ista i u poeziji i u prozi, pjesnici je često koriste da uspostave ritam pjesme i zbog njezinih zvučnih kvaliteta.

Aliteracija u književnosti je upotreba određenih riječi zajedno sa sličnim suglasničkim glasovima, obično na početku ili na istom mjestu u svakoj riječi. Sam naslov ovog članka uključuje aliteraciju jer ima ponavljanje ne samo glasa “l” na početku svake riječi, već i glasa “t” koji ga slijedi. Aliteracija se često koristi i u prozi i u poeziji, iako može postići različite stvari u svakom obliku.

U prozi se obično koristi kako bi se određena linija više istakla u odnosu na retke oko nje. Posljednji redak Velikog Gatsbyja F. Scotta Fitzgeralda pruža izvrstan primjer aliteracije u književnosti, a sastoji se od “So we beat on, boats against the current, nonelessly back into the past.” Ovo ponavljanje zvukova “b” pojačava početnu ideju udaranja izrečenu u rečenici i stvara ritam i zvuk unutar retka gotovo poput bubnja. Kroz aliteraciju u literaturi, Fitzgerald je podržao ideju predstavljenu u retku koristeći riječi unutar njega da izazove osjećaj ritma i udara o objekt poput čamca o valove.

Aliteraciju također često koriste autori kada smišljaju imena likova. Popularna imena likova iz stripova kao što su Peter Parker, Bruce Banner i Clark Kent, kao i likovi iz crtića kao što su Donald Duck, Mickey Mouse i Bugs Bunny koriste aliteraciju. To stvara imena koja je zabavno izgovoriti i čuti, a također ih je lako zapamtiti.

Upotreba aliteracije u književnosti također se obično proširuje i na poeziju. U pjesmama se aliteracija često koristi za način na koji zvuči stih ili fraza. Budući da se pjesme često čitaju naglas, ova kvaliteta zvuka koju takve riječi imaju može biti mnogo važnija. Linija “svilen tužno nesigurno šuštanje svake ljubičaste zavjese” u Gavranu Edgara Allena Poea sadrži aliteraciju i onomatopeju zajedno. Poeov odabir riječi i glasovi “s” u tim riječima ne samo da su aliterativni, već stvaraju i sam zvuk tih zavjesa koji šušte i pomiču se zajedno.