U književnom smislu, glavna funkcija aluzije u poeziji je da koristi snažnu riječ, frazu ili kulturnu referencu koju bi čitatelji trebali razumjeti kako bi jednostavno prikazali složeni koncept. Aluzija u tu svrhu posebno upućuje na ljude, mjesta i stvari u povijesti, književnosti i društvu. Osim toga, aluzija se može koristiti u poeziji kao pomoć pri tonu i pjesničkoj formi.
Aluzija se značajno koristi u ratnoj poeziji kako bi se pomogla u prikazu teških emocija pisaca. Osim toga, aluzija se u poeziji obično koristi za označavanje društvenih situacija. Na primjer, pjesnik bi mogao označiti nešto kao bolesno ili uvrnuto kako bi prenio probleme u društvu. Aluzija se čak može upotrijebiti u poetskoj pripovijesti za prikazivanje sebe. Modernistički pjesnici, na primjer, vjerovali su da čovjek može pronaći smisao i mudrost samo u sebi, a prirodu su često koristili kao relevantnu aluziju.
Intertekstualne reference na druge tekstove također su čimbenik aluzije u poeziji. Mnogi pjesnici se u svojoj književnosti pozivaju na klasične tekstove. Na primjer, u pjesmi Hugh Selwyn Mauberley, stih Ezre Pounda “Njegova prava Penelope je bila Flaubert” odnosi se na Penelopu, Odisejevu ženu u Homerovoj Odiseji, i sugerira da Gustave Flaubert, francuski simbolist, može živjeti prema Mauberleyevim standardima kao partner. Čak su se i klasični pjesnici u svom radu koristili aluzijom. Na primjer, Dante Alighieri je mitološke grčke figure nazivao simbolima straha u Paklu.
Iako su aluzije kratke, pune su važnih referenci. Pjesnici mogu koristiti aluziju kako bi lakše prikazali situacije upućivanjem na određena vremenska razdoblja i događaje. Aluzije su korisne i za pjesnike koji se žele prilagoditi određenoj pjesničkoj formi. Aluzija u poeziji često je dugačka samo nekoliko riječi, pa se lako može uklopiti u ritam pjesme kao i u njen metar, bilo da je to jamb, trohaik ili anapestičan, na primjer. Dakle, aluziju u poeziji pjesnici mogu koristiti da obogate i značenje pjesme i njezin zvuk i ritam.
Općenito, aluzija se može koristiti u poeziji kako bi se lako prenijela poruka čitateljima. Čitajući aluzije, pojedinci će shvatiti reference iz povijesti, književnih tekstova, religije, mitologije i više, evocirajući mentalne slike i stimulirajući svoje umove. Pojednostavljuju ono što bi inače trebalo objasniti u eventualno dugim terminima, značajno pooštravaju dio pjesme kako bi bio jasan i koncizan i, zauzvrat, osiguravajući da se u tom procesu zadrži pjesnikov ritam. Mnoge vrste pjesnika koriste funkciju aluzije kako bi privukle i zainteresirale čitatelje, često uzbuđujući svoje znanje ako već znaju na što se pojam odnosi i na drugi način ih izazivajući da čitaju i nauče više.