Bazalne ganglije, ili bazalne jezgre, strukture su u mozgu koje pomažu u kontroli kretanja. Glatku motoričku kontrolu, gdje pokret počinje, napreduje i završava prema očekivanjima, djelomično koordiniraju bazalni gangliji. Funkcija bazalnih ganglija može biti poremećena određenim bolestima, što dovodi do poteškoća s govorom i kretanjem. Kod Parkinsonove bolesti stanice u bazalnim ganglijama odumiru, što dovodi do simptoma usporenog kretanja, drhtanja i blokiranja mišića. Stanja kao što su ozljede glave, tumori mozga, moždani udari i lijekovi također mogu oštetiti moždane stanice i utjecati na funkciju bazalnih ganglija.
Brojne različite anatomske strukture u mozgu uključene su u bazalne ganglije. Nazivi ovih dijelova su substantia nigra, globus pallidus, subtalamična jezgra, putamen i caudate. Iako funkcija bazalnih ganglija nije u potpunosti shvaćena, smatra se da su uključeni u pokretanje pokreta i izvođenje naučenih sekvenci pokreta. Moguće je da bi bazalni gangliji mogli potisnuti druge programe djelovanja, a istovremeno dopuštati izvođenje jednog željenog programa. To bi spriječilo mozak da pokuša izvesti nekoliko sukobljenih pokreta u isto vrijeme.
Funkcija bazalnih ganglija uključuje slanje živčanih signala duž dva različita puta, od kojih je jedan izravan, a drugi neizravan. Ti se signali prenose do dijela prednjeg mozga poznatog kao talamus, koji ih prenosi u cerebralni korteks, sivu tvar mozga. Smatra se da neizravni put potiskuje sve sukobljene radnje, dok izravni put omogućuje izvršavanje određenog zadatka. Za normalno kretanje, putovi moraju ispravno raditi zajedno i sve što poremeti ravnotežu između njih može uzrokovati poremećaj kretanja, kao što je Parkinsonova bolest.
Kod Parkinsonove bolesti, stanice unutar supstancije nigre odumiru, a druga područja bazalnih ganglija su zahvaćena kako stanje napreduje. Gubitak stanica u supstanciji nigra narušava ravnotežu živčanih putova, čineći neizravni put aktivnijim, a izravni manje aktivnim. Općenito, učinak je smanjenje pokreta, a to dovodi do pomicanja hoda koji je popraćen problemima s ravnotežom, ukočenim mišićima i drhtanjem u mirovanju. Iako se bolest ne može izliječiti, dostupni su tretmani koji mogu usporiti napredovanje i pomoći u ublažavanju simptoma. Mogu se uzimati lijekovi koji osiguravaju tvari kao što je dopamin, neurotransmiter koji normalno proizvode stanice u supstanciji nigra i koji prenosi signale od jedne živčane stanice do druge.