Funkcija metafore u poeziji je govoriti o jednom objektu ili situaciji dok aludira na drugi. Koristi se kao sredstvo objašnjenja. Koristi se kao figura govora i kao oblik analogije. Poznati primjeri metafore u poeziji uključuju “Cut” Sylvie Plath, “The Road Not Taken” Roberta Frosta i “The Country of the Blind” CS Lewisa.
U staroj Grčkoj Aristotel je vjerovao da postoje samo četiri vrste metafora. Od ove četiri, samo se analogija još uvijek smatra elementom metafore. Ostala tri se danas smatraju elementima metonimije i sinekdohe. Bez obzira na ostala tri, Aristotel je vjerovao da je analogija najvažnija od svih.
Metafora se razlikuje od keninga. Kenning je zamjena imenice s parom drugih imenica koje aludiraju na izvornu imenicu. Na primjer, more se u skaldičkoj poeziji često naziva “putom kitova”. Kenningi nisu metafore jer im nedostaje ophođenja i koncepta. Metafora koristi izravnu zamjenu jedne stvari ili pojma drugom i ne primjenjuje “kao” ili “kao” kao što se nalazi u usporedbama.
Postoji nekoliko tipova osnovnih metafora u poeziji. Prvo, tu je alegorija, što je proširena metafora koja se često proteže duž cijele pjesme. Drugo, tu je katahreza, vrsta mješovite metafore u kojoj se riječ koristi s radikalno drugačijim značenjem od izvornog zamišljenog. Tu su i prispodobe; oni su također dugometražna metafora, ali ona koja na kraju namjerava ponuditi moralnu lekciju.
Mrtva metafora u poeziji nudi fizičku radnju kao metaforu za razumijevanje. Apsolutne metafore imaju različita značenja koja su često skrivena unutar pjesme i koja se moraju zaključiti. Metafore uobraženosti su mjesto gdje proširena metafora najprije nudi pozornicu, kao što je “svijet je samo pozornica”, a zatim je proširuje na pomoćne metafore kao što su “i ljudi u njemu, njegovi akteri”.
Metafora je važna za poeziju jer pomaže objasniti emocije drugim, jednostavnijim terminima. Kao što je Aristotel naveo u svojoj “Poetici”, razlika između povijesti i pjesama je u tome što pjesme objašnjavaju emocije dok povijesti objašnjavaju događaje. Metafore također objašnjavaju kvalitete koristeći iste metode.
Upotreba metafore u poeziji dovela je do povezivanja određenih simbola i kvaliteta ili emocija. Ljubav je povezana sa srcem, dok će svi neuroznanstvenici reći da ljubav dolazi iz mozga. Takve su pjesničke metafore, dakle, postale dio svakodnevice.