Književna tehnika poznata kao metonimija najčešće se koristi u poeziji kako bi se skrenula pozornost na riječ ili ideju neznatnom promjenom dikcije koju pjesnik koristi. Mala promjena u izboru riječi može uzrokovati velike promjene u načinu na koji čitatelj percipira koncept u pjesmi. Metonimija to može postići, često apstrahirajući temeljnu ideju ili je čineći većom od života.
Jedan jednostavan način korištenja metonimije u poeziji je nazvati nešto imenom koje ga čini manje tehničkim ili specifičnim, a više apstraktnim ili “arhetipskim”. Na primjer, ako pjesnik napiše redak koji uključuje nekoga tko krvari, ali umjesto riječi “krv” koristi riječ “život”, to stvara drugačiji dojam za mnoge čitatelje. U ovoj upotrebi metonimije, krv kao tehnički biološki element apstrahira se u “životnu snagu”, nešto s više duhovnih ili metafizičkih asocijacija. Ovo je jedna od najčešćih upotreba metonimije u poeziji i drugoj književnosti.
Osim toga, metonimija se također može koristiti u opisivanju institucija kao što su nacije, ili u srednjovjekovnom smislu, kraljevstva. Jedna uobičajena upotreba metonimije je označavanje trupa ili vojske kao “snage” nacije. U modernim terminima, ovaj metonimni izraz uključivao bi druge dijelove obrambenog sustava, kao što je napredna obrambena tehnologija.
Druga upotreba metonimije u poeziji uključuje eliminiranje imenice u liniji proizvoda i samo ostavljanje pridjeva. Na primjer, upotreba riječi “dobro” za opisivanje dobrih stvari je upotreba metonimije. Opet, upotreba metonimije dodatno apstrahira ideju. Reći “dobre stvari” daje konkretniju ideju o tome što se spominje, ali samo izgovaranje “sve dobro” daje čitateljima univerzalniji dojam o onome o čemu se raspravlja ili opisuje kroz poeziju.
Metonimija u poeziji također može biti korisna u književnom simbolizmu. Književni simbolizam je ideja da riječi onako kako su izražene na stranici mogu imati dublja ili skrivena značenja. Ovdje korištenje metonimije može pomoći u stvaranju simboličnijeg književnog djela.
Općenito, metonimija uzima svjetovne, obične predmete i daje im poetičniju boju ili “život”. Oni koji kritiziraju književnost ili drugu umjetnost često govore o tome da nešto “oživi”. Pjesnici koriste metonimiju kako bi postigli ovaj cilj u opisivanju jednostavnih predmeta ili koncepata na kreativnije načine.