Mirisni epitel je sloj stanica osjetljivih na mirise smještenih u dubini nosa. Ove stanice reagiraju na mirise dok ulaze u nos, šaljući signale njušnoj žarulji. Razina osjetljivosti na miris dijelom je određena veličinom olfaktornog epitela i brojem prisutnih stanica; psi, na primjer, imaju daleko više stanica od ljudi, što im omogućuje puno bolji njuh. Nosna struktura također može igrati ulogu.
U olfaktornom epitelu može se naći nekoliko tipova stanica. Jedan je specijalizirani neuron poznat kao trepljasti receptor ili stanica četkice koja reagira na mirise električnim impulsom usmjerenim na njušnu žarulju. Točni mehanizmi kako te stanice reagiraju na mirise nisu potpuno razumljivi, ali jasno reagiraju s različitim stupnjevima osjetljivosti i šalju signale koji pomažu tijelu u tumačenju mirisnih osjeta.
Potporne stanice pružaju različite funkcije za održavanje olfaktornog epitela u radnom stanju, uključujući izlučevine i tkivni matriks. Osim toga, bazalne stanice su matične stanice sa sposobnošću podjele u potporne ili cilijarne receptorske stanice. To čini olfaktorni epitel donekle jedinstvenim u tijelu, jer je rijetkost da zreli neuroni budu zamijenjeni matičnim stanicama nakon što ljudi potpuno odrastu. U olfaktornom epitelu, gornji slojevi se kontinuirano mijenjaju tijekom vremena kako bi se održale zdrave, funkcionalne stanice.
Studije o olfaktornom epitelu kod raznih životinja pružaju obilje informacija o uključenim stanicama i njihovom funkcioniranju. Istraživači su također zainteresirani za razlike u veličini kako bi saznali više o tome koje životinje imaju akutni njuh i zašto se to moglo razviti. Predatori, na primjer, mogu imati prednost kada im je njuh vrlo moćan, ali isto tako mogu imati i plijen koji bi mogao izbjeći da postane ručak.
Oštećenje olfaktornog epitela i procesnih puteva može uzrokovati poremećaje. Neki pacijenti imaju stanje koje se zove anosmija, gdje uopće nemaju osjećaj mirisa. Drugi mogu pogrešno protumačiti mirise ili imati problema s otkrivanjem specifičnih mirisa jer njihov nos nema potrebnu osjetljivost. Na primjer, mnogi ljudi snažno reagiraju na miris tvora jer to može biti snažan smrad, ali neki ga uopće ne mogu osjetiti, iako mogu osjetiti druge mirise.
Promjene osjeta mirisa ili ponavljajuće olfaktorne halucinacije mogu biti pokazatelji ozljeda mozga. Osobe s tumorima, venskim malformacijama i drugim poremećajima u mozgu mogu doživjeti poremećaje njuha koji se s vremenom mogu pogoršati. To također može biti potencijalna komplikacija operacije mozga ili sinusa, gdje pacijentov osjet mirisa može biti trajno promijenjen slučajno.