Funkcija onomatopeje u pjesmama je pojačati glazbeni koncept ili temu koja se obrađuje u stihovima. Zvuk kojem riječ približuje može se ponavljati ili umnožavati instrumentalno tijekom pjesme, ili sama riječ može predstavljati instrument koji pjevač ne može lako dobiti. Ove glazbeno zvučne riječi također mogu biti uparene sa sličnim zvučnim riječima kako bi se dovršili rimovani dvostihi.
Onomatopeja je književni izraz koji se primjenjuje na riječi čiji zvuk sugerira njihovo značenje. Na primjer, riječ “šištanje” stvara zvuk kada se izgovori koji oponaša radnju. Netko tko priča priču mogao bi reći da ga je zaprepastila zmija koja je siktala na njega. Iako zmija nije fizički izgovorila riječ “šištanje”, pripovjedač može prenijeti sličan zvuk koji je zmija ispustila kada je upozorila uljeza.
Kada se koristi u poeziji, onomatopeja može dodati glazbene zvukove izgovorenim riječima. Tekst pjesme često je poezija uglazbina s namjernim ritmom. Onomatopeja u pjesmama može poslužiti za učvršćivanje bilo kojeg glazbenog koncepta koji se obrađuje tekstom.
U “Boom Boom Pow” od The Black Eyed Peas, umjetnik pjeva o kretanju kroz život u specifičnoj vrsti ritma. Opisuje se kao “preopterećenje basom” (8. redak) koje pripada futurističkoj verziji “rock and rolla” (9. redak). Umjetnik stavlja reinvenciju ove nove glazbe u eru bliže “3008” (19. red) i kaže da je to zvuk “budućeg toka” (10. redak). Sveukupna tema pjesme je futuristički beat “Boom Boom Boom”, koji je ujedno i istaknuti naslov, a pojačan je ritmičnim zvukom bas bubnja koji se svira u skladu s pjevačem.
Onomatopeja u pjesmama također se može koristiti kao nadomjestak za zvuk koji pjevač ne može reproducirati, već može samo aproksimirati. Dječja pjesma “Spavaš li” spominje jutarnja zvona koja zovu još uvijek usnulog brata Johna. Zvona se oponašaju na kraju pjesme kada pjevač kaže “Ding Ding Dong” kako bi reproducirao zvuk koji bi zvono moglo proizvesti, jer je malo vjerojatno da će pjevač zazvoniti stvarno zvono u tom trenutku u pjesmi.
Riječ “Dong” koja završava pjesmu dodatno stvara nagnutu rimu s riječju “John”, a obje koriste otvoreni samoglasnik “o”, korišten u prethodnom retku. Na taj način onomatopeja u pjesmama može funkcionirati kako bi dovršila rimovani dvostih i ponovila temu. Slično, u “Boom Boom Pow” umjetnik kaže da prelazi na “supersonični bum” (redak 27) i odmah ga uspoređuje kroz rimu i ponavljanje s “svemirskim zumom” (redak 28). Onomatopeja korištena u ova dva retka pojačava primarnu temu pjesme, da je ovaj plesni takt zvuk budućnosti, uspoređujući ga s jednako futurističkim zvukom koji bi svemirski brod mogao proizvesti dok leti kroz svemir.