Personifikacija je naziv za književnu i pjesničku tehniku koja životinjama, pojmovima i neživim predmetima pripisuje ljudske karakteristike. Uloga personifikacije u pjesmama slična je njezinoj ulozi u poeziji i književnosti. To je uređaj koji nepoznato čini poznatim opisujući ga ljudskim terminima. Ponekad se koristi za dramatičan učinak ili za stvaranje lijepe slike. Drugi put daje komentar o nekim aspektima ljudske prirode.
Personifikacija, također nazvana antropomorfizam, drevna je književna tehnika koja može imati korijene u animizmu, uobičajenom duhovnom vjerovanju među mnogim primitivnim kulturama. Animizam je uvjerenje da životinje i neživi predmeti sadrže duhove, s voljom i inteligencijom usporedivim s ljudima. Drevni pripovjedači poput Ezopa i Homera pripisivali su ljudske karakteristike životinjama i prirodnim silama kao što je vjetar. Ovo je postalo popularno književno sredstvo u stoljećima koja su slijedila. U moderno doba pjesnici i pisci još uvijek koriste ovu tehniku, uključujući korištenje personifikacije u pjesmama.
Uobičajena praksa u umjetnosti i književnosti je davanje pojma smrti ljudske karakteristike. To uključuje američku narodnu pjesmu “Oh Death”, rani primjer personifikacije u pjesmama. Pripovjedač pjesme traži od smrti da ga poštedi; u drugom stihu, sama smrt govori o tome kako često čuje slične pozive. “Oh Death” je tradicionalna pjesma koja datira barem iz 1920-ih, čiji je autor nepoznat. Upotreba personifikacije način je pripisivanja ljudskih motiva i simpatija konceptu koji je u biti nespoznatljiv.
Personifikacija u pjesmama također može biti način da se izrazi složeni koncept ili emocija. U svojoj pjesmi “Hungry Heart” Bruce Springsteen zaista govori o neostvarenoj želji, nečemu što su svi ljudi u jednom ili drugom trenutku doživjeli. On je posudio koncept “gladnog srca” od Alfreda, lorda Tennysona kako bi simbolizirao ovu želju. U drugoj klasičnoj rock pjesmi, bivši Beatle George Harrison govori o tuzi promatranja svijeta koji se mijenja. Prenoseći ovu emociju na svoj instrument, pjesmu je nazvao “While My Guitar Gently Weeps”.
Ponekad personifikacija u pjesmama nema nikakvu drugu svrhu osim stvaranja lijepe ili pjesničke slike. U pjesmi Jimija Hendrixa “The Wind Cries Mary” vjetar je dobio glas i pogrešnu memoriju. Hendrix je bio stručnjak za stvaranje besmislenih, ali nezaboravnih slika i fraza u svojim tekstovima. Neke pjesme ne odaju lako svoje tajne; dugo se vjerovalo da pop pjesma “There She Goes” personificira heroin, s stihovima poput “eto ona ide opet/pulsi mojim venama”. Autori pjesme osporavaju ovu interpretaciju, ali ne daju prijedloge o tome koga ili što naslov pjesme zapravo opisuje.