Slike u poeziji općenito funkcioniraju kao okosnica pjesme ili uzemljiva šipka jer se slike koriste da izazovu čitateljev odgovor na razini crijeva. Slika i slike imaju mnogo različitih konotacija i značenja, ali za pjesnika u vrlo malo riječi prenose cjelovito ljudsko iskustvo. Ne nužno uvijek mentalna slika, slike u poeziji mogu govoriti s bilo kojim od pet osjetila i obično se prenose figurativnim jezikom.
Proučavanje svake pjesme često počinje njezinim slikama. Kao opći pojam, slikovnost je upotreba jezika za predstavljanje radnji, osjećaja i drugih osjetilnih i ekstraosjetilnih iskustava. Pjesnik Tony Hoagland opisuje poeziju kao djela više razina. Retorička razina obuhvaća čisto intelektualni materijal, a dikcija je mjesto gdje se pojavljuje glas pjesnika. Za Hoaglanda, slika je konkretan, ili na razini crijeva, dio pjesme koji se čitatelju čini najstvarnijim.
Američki pjesnik i kritičar Ezra Pound jednom je opisao pjesničku sliku kao nešto što zahvaća emocionalni i intelektualni kompleks u trenutku. Slike izražavaju riječima ono što ljudi doživljavaju emocionalno, intelektualno i konkretno u bilo kojem trenutku. Trenutak postaje zaleđen u riječima, dopuštajući čitatelju da se zadrži u njemu i ponovno ga doživi svaki put kad pročita pjesmu.
Riječi koje se koriste za zamrzavanje slike nisu jednostavno zamjensko mjesto za objekt; oni komuniciraju potpuno ljudsko iskustvo na intelektualnoj, senzualnoj i emocionalnoj razini. Snimanje trenutka je ono što slike u poeziji čini dirljivim, a mogućnost da se propusti iskustvo daje slici snagu. Pjesnik mora što potpunije zamrznuti sliku kako bi nešto prolazno u stvarnosti, kao što je jesti komad slatkiša ili vidjeti zvijezdu padalicu, postalo dugotrajno iskustvo koje čitatelj može iznova živjeti.
Nakon što je slika snimljena u pisanom obliku, može se smatrati doslovnom, perceptivnom ili konceptualnom. Doslovne slike u poeziji nastoje postaviti scenu, poput gledanja fotografije, te su konkretne i reprezentativne. Perceptualna slika privlači jedno od pet osjetila i oblikovana je u pjesnički uređaj poput metafore ili simbola, na primjer, opisuje kupinu kao slatkog mesa. Konceptualnu sliku poput Božjeg dvorca teško je vizualizirati, ali čitatelj može imati ideju o tome što je to.
Pjesnici obično prenose slike u svojim djelima koristeći figurativni jezik i pjesnička sredstva kao što su metafora, simbol i metonimija. Slika može privući oko, okus i dodir. Slike također mogu biti apstraktne, privlačne intelektu čitatelja i kinestetičke ili se odnose na tjelesni pokret. U mnogim slučajevima slike se preklapaju i kombiniraju; tako kinestetička slika također može biti vizualna ili taktilna.
Neposredno prije Prvog svjetskog rata, skupina pjesnika koji su postali poznati kao imažisti postala je istaknuta. Ezra Pound, Amy Lowell i Hilda Doolittle bili su istaknuti članovi. Imažisti su se radije služili svakodnevnim govorom nego li se oslanjali na figurativni jezik i vjerovali su da je pristupačna, jasna i izravna slika presudna za pjesnički stih. Ovaj pokret utjecao je na slike u poeziji tijekom 20. stoljeća i može se vidjeti u objektivističkim i beat pjesmama, između ostalih.