Funkcija umišljenosti u poeziji je predstaviti alternativni način prenošenja poruke pjesme. Ovo je ili dodavanje dubljeg značenja ili sakrivanje poruke koristeći manje očiti format. Umišljenost u poeziji prisutna je u engleskom jeziku od srednjeg vijeka, ali je iz starije, klasičnije tradicije. Ostaje popularan trik koji se koristi u modernoj poeziji u širokom rasponu pjesničkih oblika.
Umišljenost u poeziji je proširena metafora. Obuhvaća veliki dio pjesme, a može čak obuhvatiti i cijelu dužinu pjesme. Kao metafora, to je pametna zamjena stvarne priče drugom. Duboko značenje, međutim, ne mijenja se iz jedne priče u drugu. Značenje je često kulturološki specifično, prema etničkoj pripadnosti ili religiji, i možda neće biti odmah očito čitateljima koji su manje upoznati s kulturom.
Postoje dvije glavne vrste uobraženosti u poeziji i svaka ima svoje funkcije. Prvi tip je srednjovjekovna talijanska uobrazilja poznata kao Petrarkanska uobraženost. Ova se umišljenost vrti oko izraza ljubavi. Funkcija je, dakle, objasniti ljubavnikovu situaciju i također pronaći nove načine izražavanja osjećaja ljubavi. Ova funkcija se izvodi uzimanjem situacije ili ideje i zatim proširenjem, na sličan način na koji se poznata metafora “svijet je samo pozornica” proteže prema van kako bi obuhvatila veće ideje.
Izvorna funkcija Petrarčanske umišljenosti u poeziji ustupila je mjesto ponavljanju i klišeju. Zamijenjena je metafizičkom uobraženošću koja se nalazi u metafizičkoj poeziji. Funkcija metafizičke uobraženosti u poeziji je proširiti lakovjernost metafore do točke prijeloma i pronaći nove, svježe načine zamjene jedne stavke ili ideje drugom. Primjer za to je pjesma Andrewa Marvella “Kap rose”, gdje uspoređuje kap rose s ljudskom dušom:
“Dakle, duša, ta kap, ta zraka
O bistrom izvoru vječnog dana,
(Može li se to vidjeti unutar ljudskog cvijeta,)
Sjećajući se još svoje nekadašnje visine,
Izbjegava slatko lišće i cvjeta zeleno,
I, prisjećajući se vlastitog svjetla,
Da li, u svojim čistim i kružećim mislima, izražava
Što veća nebesa u nebesima manje.”
Funkcija uobraženosti je pružiti pametno sredstvo za zamjenu jedne misli drugom. Nije funkcija umišljenosti u poeziji kontrolirati strukturu ili temu, već uzdizati pamet u pjesničkom obliku. Konačna funkcija je uhvatiti pozornost čitatelja/slušatelja i natjerati čitatelja da se više usredotoči na sadržaj i značenje pjesme.