Granična sklonost potrošnji, također poznata jednostavno kao MPC, ekonomska je teorija koja mjeri odnos između povećanja plaće i potrošnje dobara i usluga. Ideja je odrediti koji će se dio tog povećanja plaća koristiti za kupnju proizvoda široke potrošnje i koji će se dio vjerojatno uštedjeti. Razumijevanje granične sklonosti potrošnji važno je za proces procjene potrošačkih potrošačkih navika i određivanje utjecaja tih navika na lokalno ili nacionalno gospodarstvo.
Jedan od najlakših načina za razumijevanje načina na koji se mjeri granična sklonost potrošnji je razmotriti primjer kućanstva koje je nedavno doživjelo povećanje plaće što je rezultiralo dodatnim prihodom od 500 američkih dolara (USD). Ako kućanstvo odluči potrošiti polovicu tog iznosa na kosilicu s guranjem, a ostatak staviti na štedni račun, granična sklonost potrošnji smatra se 0.5. Ova se brojka određuje dijeljenjem iznosa potrošene s ukupnim primljenim iznosom ili 250 USD podijeljeno s 500 USD.
Razumijevanje granične sklonosti potrošačima važno je pojedincima i tvrtkama iz raznih razloga. Tvrtke žele potaknuti potrošače da troše više svoje zarade, posebno na kupnju artikala koje proizvodi određena tvrtka. U smislu upravljanja vlastitim resursima, tvrtke također nastoje postići prihvatljivu ravnotežu između onoga što troše i onoga što ulažu u kamatonosne račune ili drugu imovinu koja se po potrebi može brzo pretvoriti u gotovinu. Kao i kod kućanstava, stvaranje novčanih rezervi uz korištenje prihoda za mudre kupnje dovodi do veće financijske stabilnosti na dugi rok.
Vlade također uzimaju u obzir graničnu sklonost potrošnji kada pokušavaju upravljati nacionalnim gospodarstvom. Iz tog razloga, vlada, putem sustava središnje ili federalne banke, može povećati ili sniziti kamatne stope kao sredstvo za poticanje tvrtki i kućanstava da troše više ili da više štede, ovisno o tome koji pristup se smatra najkorisnijim za gospodarstvo. . Pružajući poticaje potrošačima da troše više, gospodarstvo se često može izvući iz razdoblja recesije, budući da više prodanih proizvoda znači više prihoda koji cirkuliraju u gospodarstvu i podržavaju otvaranje radnih mjesta. Istodobno, ako vlada želi usporiti stopu inflacije u gospodarstvu, poticaji za potrošnju mogu se povući, potaknuti građane da više svojih dodatnih prihoda ulože u štednju umjesto u kupnju.