Smeđi senf se stoljećima koristio kao lijek za liječenje stanja u rasponu od jednostavnih zubobolja do teških konvulzija u male djece. Reference na senf kao lijek obično znače smeđi senf. Takav lijek se obično dobiva iz njegovih listova i sjemenki. U antici su Grci toliko cijenili ljekovita svojstva gorušice da su je smatrali darom čovječanstvu, a stvorio ga je Asciepious, bog liječenja.
Najčešća upotreba senfa kao lijeka je vanjska kao liniment, oblog ili flaster. Gorušičino ulje, blagim iritacijom kože, potiče cirkulaciju, što ublažava bolove u mišićima. Oblozi od gorušice pripisuju se ublažavanju određenih slučajeva bronhitisa i pleuritisa.
Kada se unose interno u malim količinama, sastojci senfa mogu se koristiti kao laksativ ili za poboljšanje probave. Također, uzimani u blagim dozama, ekstrakti imaju tendenciju blago upaliti želudac, uzrokujući znojenje. Znojenje je ponekad korisno u liječenju groznice, prehlade i gripe. Sjemenke, unesene u velikim količinama, mogu izazvati povraćanje. Ako popijete žličicu sjemenki u čaši vode, obično će doći do povraćanja u roku od 10 minuta. Stoga se ovaj tretman ponekad koristi u hitnom liječenju predoziranja alkoholom ili drogom.
U Indiji se senf kuha u čaju za ublažavanje bolova u mišićima i kostima te za liječenje groznice i prehlade. Kinezi dalje koriste ljekovitu gorušicu za liječenje čireva, apscesa i bolova uzrokovanih reumatizmom i lumbagom. Smatraju da je lišće posebno korisno za liječenje upale mjehura.
Dodatne medicinske primjene gorušice uključuju napadanje otrova od ugriza zmija i uboda škorpiona, ublažavanje boli od modrica ili ukočenog vrata te ublažavanje grčeva i respiratornih problema. Kaže se da ulje iz ljuski sjemenki gorušice potiče rast kose. Također se navodi kao sredstvo koje pomaže u liječenju lišajeva.
Smeđi senf se također ponekad koristi kao dodatak prehrani za povećanje tjelesne razine željeza, cinka, kroma i selena. Njegovo ulje se često koristi u terapiji masaže. Nisu sve upotrebe smeđe gorušice korisne. Smeđi senf sadrži jako mirisnu i nadražujuću kemikaliju, alil izotiocijanat. Ovaj spoj je korišten za proizvodnju iperita kao kemijskog oružja u vrijeme rata.
Sjemenke i listovi smeđe gorušice sadrže nekoliko složenih kemikalija. Oni uključuju enzime, glukozinate, sumpor, proteine i sluz. Zbog djelovanja ovih kemikalija, neki su kirurzi u prošlosti koristili pastu od smeđe gorušice za dezinfekciju ruku prije nego što su operirali pacijente.