Istraživači nisu u potpunosti otkrili točnu patofiziologiju reumatoidnog artritisa (RA), ali mnoga otkrića sada proširuju opseg korisnih tretmana za ovaj poremećaj imunološkog sustava koji pogađa gotovo 2 milijuna ljudi u Sjedinjenim Državama. Reumatoidni artritis jedna je od skupine bolesti, koje se nazivaju autoimune bolesti, u kojima imunološke stanice tijela pogrešno napadaju vlastita tkiva ili organe. U slučaju RA, napad se događa u zglobovima tijela, izazivajući upalu, bol i otežano kretanje. Protutijelo, nazvano reumatoidni faktor, uzrokuje da imunološki sustav pogrešno identificira zdrava tjelesna tkiva zglobova kao strano tkivo, ciljajući ih na uništenje. Iako je točan uzrok reumatoidnog artritisa nepoznat, očito je uključeno nekoliko čimbenika, uključujući spol, infekciju, genetiku, pušenje i loše reguliran imunološki sustav.
Žene razviju reumatoidni artritis tri puta češće od muškaraca, osobito tijekom prve godine nakon poroda. Žene obično razviju prve simptome tijekom trećeg do petog desetljeća života. Znanstvenici pretpostavljaju da ženski spolni hormoni, koji imaju tendenciju poticanja upale, igraju ulogu u patofiziologiji reumatoidnog artritisa. Povećana učestalost RA u žena odražava obrazac koji se vidi kod drugih autoimunih bolesti.
Znanstvenici također vjeruju da infekcija može poslužiti kao okidač u patofiziologiji reumatoidnog artritisa. Kao odgovor na infekciju, tijelo proizvodi proteine, zvane antitijela, koja napadaju strane čestice. Ako protutijela nisu dovoljno specifična za bakterije, mogu se vezati za normalne tjelesne stanice koje na neki način nalikuju bakterijama, onemogućujući stanice i označavajući ih za eliminaciju od strane imunoloških stanica. Mnogi liječnici sumnjaju da su parvovirus, rubeola, herpes i mikoplazma, koja uzrokuje “hodajuću upalu pluća”, agensi koji potencijalno potaknu RA. Studije, međutim, nisu mogle definitivno potvrditi izazivanje zaraznih organizama.
Iako je prisutan samo u 20 posto opće populacije, genetski kodirani stanični biljeg, HLA-DR4, pojavljuje se u više od dvije trećine bolesnika s RA kavkaske rase. Genetski kod za ovaj marker antigena nalazi se na kratkom kraku šestog kromosoma kod ljudi. Bolesnici koji imaju marker imaju povećanu šansu za razvoj reumatoidnog artritisa u odnosu na one koji ga nemaju. Međutim, prisutnost markera ne jamči početak reumatoidnog artritisa. Istraživači vjeruju da biljeg ukazuje samo na genetsku predispoziciju.
Pušenje cigareta udvostručuje rizik za razvoj patofiziologije reumatoidnog artritisa. Bolesnici koji puše dulje od 25 godina imaju trostruko povećanje vjerojatnosti oboljevanja od reumatoidnog artritisa s razvojem erozije kostiju. Konzumacija duhana povećava broj bijelih krvnih stanica i razinu protutijela, reumatoidnog faktora, u cirkulirajućoj krvi. Veza između pušenja i RA jača je kod muškaraca nego kod žena.
Bez sumnje, imunološke stanice i stanice koje oblažu zglobove posreduju u kroničnoj upali zglobova karakterističnoj za reumatoidni artritis. Bijela krvna zrnca struju u zglobove, uzrokujući bol, oticanje, toplinu i crvenilo. Stanice također oslobađaju kemijske medijatore, uključujući citokine, antitijela, interleukine i faktore tumorske nekroze (TNF), koji potiču stvaranje ožiljaka i uništavanje zglobne sluznice i hrskavice. U kasnim fazama kost erodira i zglob se izobličuje. Citokini također proizvode patofiziologiju cijelog tijela reumatoidnog artritisa, kao što su bolovi u mišićima, gubitak težine i groznica.