Televizija visoke razlučivosti (HDTV) dobrodošla je promjena u odnosu na stare standardne analogne televizore, ali nema nedostatka zabune kada je u pitanju odabir jedinice. Jedno od najčešće postavljanih pitanja je koja je razlika između 1080i i 1080p HDTV-a? Samo pitanje miješa jabuke i naranče, ali marketing je doveo do velike zabune.
Postoje dvije vrste HD emitiranja: 720p i 1080i. Emitiranja u 720p koriste razlučivost od 1280 x 720, odnosno sliku sastavljenu od 1280 piksela po prečniku i 720 piksela u visinu. “p” u 720p označava progresivno skeniranje, što znači da se slika slika od vrha do dna u jednom prolazu, osvježava (preslikava) 60 puta u sekundi.
Emitiranja u 1080i koriste višu razlučivost od 1920 x 1080, što teoretski rezultira boljom kvalitetom slike. Međutim, “i” znači isprepleteni. Isprepletene slike se slikaju u dva prolaza. Prvi prolaz oslikava svaki drugi redak, drugi prolaz oslikava preskočene retke. Slikanje svih linija traje 1/30 sekunde ili dvostruko duže od signala progresivnog skeniranja. Dakle, dok je razlučivost veća, ispreplitanje može stvoriti treperenje i također može učiniti da objekti koji se brzo kreću izgledaju blago zamućeni. Iz tog razloga, mreže koje emitiraju sport visoke razlučivosti obično koriste 720p, dok će prirodni kanali težiti 1080i za bogatiju razlučivost.
Bilo koji HDTV može prikazivati i 720p i 1080i prijenose, ali će pretvarati signale u izvornu razlučivost skupa. Na primjer, HDTV od 720p će uzeti 1080i signal i koristiti interni procesor za obradu slike na 720p rezoluciju. To se zove skaliranje. Također će de-interlace signal 1080i i prikazati ga u načinu progresivnog skeniranja. Proizvođači ponekad prodaju HDTV od 720p kao HDTV od 1080i, jednostavno zato što podržava 1080i, iako smanjujući rezoluciju.
HDTV od 1080p ne smanjuje razlučivost 1080i signala. Treba ga samo de-interlace. Stoga bi 1080i slika trebala izgledati nešto bolje na HDTV-u od 1080p, osobito kada se uspoređuje veliki ekran. Kada gledate 720p prijenos na HDTV-u od 1080p, signal se pretvara u višu razlučivost od 1080p. Iako ova pretvorba naviše čini zanemarivu razliku u televizorima skromne veličine, smanjuje artefakte povezane s pikselima koji se mogu cijeniti na većim zaslonima.
Nema emitiranja u 1080p, (1920 x 1080 u načinu progresivnog skeniranja) i ne očekuje se u skorije vrijeme. Međutim, postoje digitalni formati koji mogu proizvesti pravi signal od 1080p uključujući Blu-ray™ playere. Samo 1080p HDTV može prikazati Blu-ray™ u svom izvornom formatu pune rezolucije. Među 1080p HDTV-ima postoje i razni modeli s različitim načinima podrške. Noviji modeli podržavaju 1080p/60, 1080p/30 i 1080p/24, pri čemu je potonji broj sličica u sekundi. 1080p je također poželjna za igranje i korištenje računala.
Stoga je 1080i način rada za video ili emitiranje. Tehnički ne postoji takva stvar kao što je “1080i HDTV” jer su svi HDTV-ovi s progresivnim skeniranjem, a ne isprepleteni. To uključuje LCD i plazma ravne ekrane te LCD, LCoS i DLP televizore sa stražnjom projekcijom. Samo su televizori s katodnom cijevi (CRT) isprepleteni, a iako su postojali HDTV s CRT stražnjom projekcijom, oni su postupno ukinuti.
Neki bi se mogli pitati zašto neki proizvođači promoviraju 720p HDTV kao 1080i? Odgovor je marketing. Kada su se pojavili HDTV od 1080p, preimenovanje 720p HDTV-a u “1080i HDTV” bio je lukav potez. Cijena 1080i bila je mnogo niža od usporedivog 1080p modela, a mnogi ako ne i većina potrošača nisu shvaćali razliku. Neke industrijske stranice sada se pozivaju na “720p/1080i HDTV” kako bi bilo jasnije.
Na kraju, ako je potrošač zadovoljan HDTV-om od 720p, on ili ona ne bi trebali dodatno plaćati za model promoviran kao “1080i”. Ali ako se radi o HDTV-u od 1080p koji on ili ona želi, morat će iskašljati dodatni novac ili kupiti manji zaslon za istu cijenu.