Adware i spyware dva su nova koncepta koja su se razvila zajedno s popularizacijom interneta. Iako obično nisu tako štetni kao virusi, adware i špijunski softver i dalje mogu biti vrlo zlonamjerni i pokušaj pregledavanja Interneta učiniti noćnom morom. Razumijevanje razlika između adwarea i špijunskog softvera može pomoći identificirati računala koja su zaražena ovim programima.
Adware se općenito smatra manje zlonamjernim oblikom oglašavanja koji se nalazi na cijelom Internetu. Često će preuzimanje besplatnih programa, kao što su igre, rezultirati istovremenim preuzimanjem adwarea. Adware se sastoji od skočnih oglasa i poveznica koje pokušavaju usmjeriti korisnika na drugu web stranicu. Proizvođači besplatnih internetskih aplikacija, poznatih kao besplatni softver, često koriste adware kao sredstvo za nadoknadu troškova bez naplate preuzimanja od korisnika.
Adware i špijunski softver lako se brkaju, zahvaljujući podloj praksi stvaranja programa koji izgledaju kao adware, ali funkcioniraju kao špijunski softver. Umjesto jednostavnog bacanja pomalo dosadnih reklama, špijunski softver može pratiti radnje korisnika računala. Ovo nije ograničeno na korištenje preglednika, iako svakako može bilježiti posjećene web stranice. Špijunski softver može pratiti pritiske tipki, dopuštajući mu da pamti lozinke, podatke o računu, pa čak i brojeve kreditnih kartica.
U najboljem slučaju, špijunski softver može jednostavno koristiti ove informacije za izradu ciljanih oglasa za upotrebu. Nažalost, dosta špijunskog softvera može učiniti mnogo gore i predstavlja put do prijevare i krađe identiteta. Špijunski softver se ugrađuje u tvrdi disk i možda se neće pojaviti na tradicionalnim antivirusnim skeniranjima, budući da tehnički nije virus. Srećom, postoji mnogo anti-špijunskih programa koji mogu uloviti te neugodne programe i potpuno ih eliminirati iz sustava.
Adware i špijunski programi ostavljaju određene znakove koji mogu pomoći u prepoznavanju ovih invazivnih alata. Adware će se uglavnom sastojati od skočnih oglasa koji se pokreću kada se otvori određeni program, kao što je preuzeta igra. Oglasi su često iz odabrane grupe sponzora i stoga se mogu redovito ponavljati.
Spyware, naprotiv, često je tajniji u svojoj invazivnosti. Ako se početna stranica promijeni, veze dosljedno preusmjeravaju na drugu web stranicu ili se u pregledniku pojave nove alatne trake, to može biti odavanje špijunskog softvera. Špijunski programi koji prate pritiske tipki također se mogu napasti tako što proizvode niz oglasa koji se odnose na nešto što je korisnik rekao u chatu, dokumentu koji nije na Internetu ili e-pošti. Ako je osoba poslala chat poruku svojoj mami tražeći recept za ribu od tune, a odjednom je preplavljena reklamama u vezi s ribom, velika je šansa da je špijunski softver na slobodi.