I akutna i subakutna rehabilitacija pružaju pacijentima alate koji će im pomoći da povrate vještine koje su možda izgubile zbog ozljede i da se prilagode trajnom invaliditetu. Primarna razlika između njih je razina intenziteta. Bolesnici u akutnoj rehabilitaciji mogu očekivati svakodnevnu terapiju i mogu raditi s terapeutima tri ili više sati svaki dan, dok je subakutna rehabilitacija manje intenzivna. Oba programa nude stacionarne i ambulantne opcije, ovisno o situaciji.
Kada je pacijent jako bolestan, subakutna rehabilitacija je bolji izbor jer pacijent nema energije i snage za svakodnevne rehabilitacijske sesije. To može biti korisno za pacijente koji se tek oporavljaju od operacije i ozljeda kojima je potrebna rehabilitacija, ali nisu spremni za naporan rad. S druge strane ljestvice, pacijenti koji su završili akutnu rehabilitaciju i više im nisu potrebni tako rigorozni tretmani mogu se spustiti na subakutni program.
U akutnoj rehabilitaciji, pacijenti moraju ići na rehabilitacijske sesije svaki dan, a mogu ostati u rehabilitacijskoj ustanovi radi praktičnosti. Medicinske sestre i terapeuti rade s pacijentima na fizikalnoj terapiji, radnoj terapiji, logopedskoj terapiji i svim drugim uslugama koje bi pacijentu mogle biti potrebne. Pacijenti obično imaju vježbe koje trebaju raditi sami uz pohađanje seansi na kojima rade pod vodstvom terapeuta.
Akutna rehabilitacija može pomoći pacijentima da nakon ozljede ponovno nauče vještine poput hodanja, jedenja i pisanja. Program je prilagođen potrebama pacijenta, a pružatelj skrbi obično koordinira terapijske usluge kako bi osigurao da pacijent dobije odgovarajuće terapije bez preopterećenja. U subakutnom programu pacijenti mogu izgraditi snagu i spretnost, fino podesiti svoje vještine i povećati razinu neovisnosti.
Troškovi subakutne i akutne rehabilitacije obično su različiti. Akutni programi su skuplji zbog povećanog broja sesija i većeg tima za njegu. Pacijenti se mogu kvalificirati za novčanu pomoć, ovisno o njihovoj razini prihoda i prirodi ozljede. Također može biti potrebno otići u specijaliziranu ustanovu, kao što je centar za rehabilitaciju moždanog udara, kako biste dobili najbolju moguću skrb. U subakutnoj rehabilitaciji specijalizirane usluge mogu biti od pomoći, ali nisu uvijek potrebne.
Kvalifikacije za rad u rehabilitacijskim ustanovama su jednake, bez obzira na vrste usluga koje ustanova nudi. Terapeuti moraju biti u potpunosti obučeni i licencirani, kao i medicinske sestre, liječnici i ostalo osoblje. Neke ustanove pružaju mogućnosti studentima medicine i medicinskih sestara zajedno sa stažistima i pripravnicima, a osobe koje su zabrinute u vezi s radom s pružateljima usluga na obuci mogu o njima razgovarati sa svojim primarnim kontaktom u ustanovi.