Razumijevanje razlike između antropomorfizma i personifikacije može biti teško jer se svaki pojam odnosi na sličnu dodjelu ljudskih karakteristika neljudskom entitetu. Antropomorfizam je književno sredstvo kojim se autor koristi kako bi životinji, biljci ili neživom objektu dao tradicionalno ljudske osjećaje ili radnje. Uskršnji zeko primjer je antropomorfizma, jer životinja postaje potpuno utjelovljenje ljudskih osobina i sposobnosti. Personifikacija djeluje slično i događa se kada pisac dopušta neljudskom entitetu da utjelovljuje ljudske osobine. Na primjer, rečenica “Vjetar je ljutito puhao, izražavajući punu razinu njegovog nasilnog bijesa”, primjenjuje ovaj koncept, jer vjetar zadržava svoj neljudski oblik dok preuzima ljudske emocije, namjere i zamjenicu u muškom rodu.
Autori često koriste antropomorfizam u pisanju kako bi predstavili apstrakcije ili metafore u obliku tradicionalnog predmeta ili životinje. Ovaj uređaj potiče čitatelje da razmišljaju o temi na nov način. Povijesno gledano, također je pridonio naporima ekologa i boraca za prava životinja. Ove skupine koriste ovaj uređaj kako bi natjerale ljude da drugačije razmišljaju o okolišu i životinjama, s idejom da ti entiteti imaju inherentnu vrijednost sličnu ljudima. Također ga ponekad koriste skupine poput aktivista za prava životinja, koji traže od ljudi da razumiju životinjske sposobnosti rasuđivanja, emocija i osjećaja.
Personifikacija se najčešće koristi u folkloru, tradicijskim pričama i dječjoj književnosti. U ovim pričama autori životinji, biljci ili drugom neživom objektu daju ime, niz radnji i osobnost s motivacijom i željama. Putem ovog uređaja pisci mogu univerzalizirati ljudske osobine i ideje.
Antropomorfizam i personifikacija često se koriste u kulturi i književnosti kako bi podijelili pouke o zajedništvu i pomogli čitateljima stvoriti veze s onima oko sebe. Mnogi autori koriste antropomorfizam jer jasno daje potpuno ljudske emocije neljudskom entitetu, što bi publici moglo pružiti jasnije čitanje. Drugi preferiraju personifikaciju koja je često suptilnija i povezuje nekoliko ljudskih osobina s entitetom i ne obuhvaća sve ljudske osobine.