Apsolutna prednost se koristi za opisivanje situacije u kojoj osoba, korporativni entitet ili država mogu proizvoditi nešto po cijeni koja je niža od ostalih. Komparativna prednost se odnosi na situaciju u kojoj se ista vrsta robe može proizvesti uz niže oportunitetne troškove od ostalih. Razlika između apsolutne prednosti i komparativne prednosti leži u razlici između prednosti koje su svojstvene ova dva čimbenika. Apsolutna prednost je usmjerena na prednost troška, dok se komparativna prednost temelji na oportunitetnom trošku. Također, apsolutna prednost daje više koristi u trgovini nego komparativna prednost.
Komparativna prednost nastaje kada se proizvod može proizvoditi učinkovitije od drugih ljudi, tvrtki ili zemalja koje proizvode isto dobro. Glavna prednost komparativne prednosti u ekonomiji je ideja trgovanja proizvodom koji je učinkovitiji u proizvodnji za proizvod koji je manje učinkovit u proizvodnji. To štedi vrijeme, materijale i rad, a također smanjuje oportunitetni trošak za proizvodnju dobra. Smanjenje oportunitetnog troška pokazuje razliku između apsolutne prednosti i komparativne prednosti.
Primjer ove razlike je ako zemlja A može proizvesti 10 pari cipela na sat i dva kompleta olovaka na sat, dok zemlja B može proizvesti 100 kompleta olovaka na sat i jedan par cipela na sat, obje zemlje imaju komparativnu prednost u različite stavke. Dok zemlja A ima komparativnu prednost u proizvodnji cipela, zemlja B ima komparativnu prednost u proizvodnji olovaka. Obje zemlje mogu obostrano imati koristi od trgovanja tim dvjema artiklima kako bi nadoknadile stavke koje su manje učinkovite u proizvodnji.
Drugi primjer razlike između apsolutne prednosti i komparativne prednosti je vrsta beneficija vezanih uz apsolutnu prednost u pogledu proizvodnje predmeta. Takvo odstupanje može biti da zemlja A ima obilne izvore svježih naranča koje opskrbljuju lokalni farmeri, dok zemlja B nema klimu koja dopušta rast naranči i mora uvoziti svoje naranče iz drugih zemalja. Zemlja A ima apsolutnu prednost u odnosu na zemlju B u proizvodnji soka od naranče jednostavno zato što može dobiti naranče po mnogo jeftinijoj stopi i bez prevelikog trošenja radne snage, uključujući transportnu logistiku. Apsolutna prednost koju ima zemlja A je zbog njene blizine izvoru sirovine, za razliku od zemlje B, koja mora uložiti dodatni napor samo da bi dobila sirovinu potrebnu za proizvodnju istog krajnjeg proizvoda. Zbog toga je za zemlju B razumnije uvoziti gotov proizvod iz zemlje A.