Općenito govoreći, činjenica je nešto što se stvarno dogodilo ili što je empirijski istinito i može biti potkrijepljeno dokazima. Mišljenje je uvjerenje; obično je subjektivan, što znači da može varirati ovisno o perspektivi osobe, emocijama ili individualnom razumijevanju nečega. Na primjer, biološke razlike između muškaraca i žena su činjenica, dok je preferencija jednog spola nad drugim mišljenje.
Subjektivni i objektivni
Prema većini definicija, nešto je činjenica ako odgovara objektivnoj stvarnosti. Da bi nešto bilo objektivno, mora biti izvan uma i ne mora se temeljiti na osjećajima ili predrasudama. Ovo je suprotno mišljenju, što je ono što pojedinac misli ili osjeća o nekom predmetu.
Iako razlike između činjenica i mišljenja obično počivaju na tome jesu li objektivne ili subjektivne, istinita izjava u nekim slučajevima može biti subjektivna. Ako osoba kaže da se osjeća tužno, na primjer, to je subjektivna činjenica o njegovom emocionalnom stanju – subjektivno je jer je to samo individualno iskustvo te osobe. S druge strane, ako prva osoba kaže drugoj osobi da se druga osoba osjeća tužno, ova izjava je mišljenje ili nagađanje, bez obzira na to je li istinita.
Činjenica protiv teorije
U znanstvenom zaključivanju nešto se može nazvati činjenicom samo kada se može promatrati kako se događa ili kao stanje postojanja, ili kada se može dokazati eksperimentiranjem. Eksperimenti moraju biti ponovljivi i dati isti rezultat bez obzira tko je promatrač. Međutim, pokazalo se da su stvari koje su se nekada smatrale činjenicama netočne. Na primjer, nekoć su mnogi ljudi mislili da je svijet ravan. Sada se zna da je to netočno, jer su uvedeni objektivni dokazi koji pokazuju da je to zapravo spljoštena kugla.
Mnoge stvari o kojima ljudi misle kao znanstvenim činjenicama su, tehnički, teorije. Gravitacija je, na primjer, činjenica; objašnjenje kako gravitacija djeluje, s druge strane, teorija je – a postoji nekoliko različitih teorija o tome kako ona zapravo djeluje. To ne znači da je teorija samo nagađanje. Znanstvene se teorije temeljito testiraju i primjenjuju na poznate činjenice, opažanja i hipoteze, a da bi opstala, teorija mora objasniti širok raspon opažanja koja inače ne bi bila povezana.
Mišljenje i uvjeravanje
Ponekad se izjave koriste da dovedu osobu u zabludu, bilo namjerno ili ne. Osoba bi mogla upotrijebiti tvrdoglavi jezik kako bi uvjerila druge u svoju točku gledišta; na primjer, reklama bi mogla proglasiti da je jedna marka “najbolja na svijetu”, unatoč nedostatku konkretnih dokaza koji bi potkrijepili ovu tvrdnju. Prilikom razmatranja je li neka izjava istinita ili ne, osoba treba uzeti u obzir izvor informacija, kao i dokaze koji to potkrepljuju.
Pravna terminologija
U zakonu je činjenica stvarna stvar ili događaj koji se dogodio. Tijekom suđenja, svaka strana iznosi dokaze koji potkrepljuju ili opovrgavaju svoje tumačenje činjenica u predmetu. Sudac ili porota – koji se također naziva “sudionik o činjenicama” ili “pronalazač činjenica” – tada odlučuje što se stvarno dogodilo i jesu li činjenice slučaja dokazane ili ne.
Pravno mišljenje je objašnjenje suca zašto je donesena određena odluka ili objašnjenje zašto se sudac ne slaže s presudom, u slučaju suprotnog mišljenja. Ova vrsta mišljenja uključuje činjenice slučaja, njegovu povijest i relevantna pravna načela kako bi se dala kontekst pravnoj odluci. Kada nekoliko sudaca zajedno odlučuje o predmetu, oni mogu dati suglasna i različita mišljenja kako bi objasnili zašto su glasovali za ili protiv određene presude.
Filozofija
Odrediti što je istina, a što vjerovanje može biti teško, a granice između njih predmet su filozofske rasprave. Ova grana filozofije naziva se epistemologija, koja proučava prirodu znanja, kao i granice onoga što ljudska bića mogu znati. Ako se prihvati da postoje objektivne činjenice – s kojima se ne slažu svi filozofi – onda se može tvrditi da je znanje pokušaj usklađivanja vjerovanja sa stvarnošću kako bi se razvila “istinska uvjerenja”. Ako nema istine, ne može biti ni znanja.