I dekanter i bokal mogu se koristiti kao spremnici za tekućine kao što su vino i druga alkoholna pića. Što se tiče razlika, neki kažu da dekanter obično ima čep, a vrč ga nema. Njihove stvarne razlike, međutim, leže u njihovoj svrsi i funkcijama.
U odnosu na bokal, dekanter vjerojatno ima važniju ulogu u vinarijama. Ova se boca koristi tijekom procesa dekantiranja vina, pa otuda i naziv “dekanter”. Osobito crno vino, osobito stare i odležane sorte, može stvoriti talog na dnu boce. Ovakvo taloženje može rezultirati gorkim i neugodnim okusom. Nakon što se talog slegne na dno, vino se može uliti u dekanter, koji će sada držati “pročišćeno vino”.
Bokal, s druge strane, služi kao ukrasna boca ili posuda kako bi postavke stola izgledale elegantnije. Mogu sadržavati i druga pića osim vina ili likera i mogu se koristiti za hladne ili tople sokove. Neke vrčeve su čak napravljene s izolacijom kako bi se temperatura pića održavala dulje vrijeme.
Bokal nema čep ili čep kako bi bilo lakše točiti piće. Za dekantere će možda trebati čepovi kako bi spriječili kontaminaciju zraka iz vina i kako bi se izbjeglo prolijevanje pročišćenog napitka. Namjena i dekantera i vrča može uvelike diktirati materijale koji se koriste na bocama. Staklo je obično primarni – i jedini – materijal za dekanter, a bokal može koristiti i druge materijale kao što su plastika ili metal. Za dekanter je važno prozirno staklo kako bi točilac za vino vidio ima li u vinu još taloga ili nema.
I dekanter i bokal mogu imati šire dno, sužene vratove i širu usnu. Razlika je u tome što dekanter ima mnogo šire dno, slično kao u umivaonika, i duži vrat. Bokal obično ima širi vrat i sveukupno duže tijelo kako bi primio veće količine tekućine. I dekanter i bokal mogu se koristiti za posluživanje vina i pića, iako se bokal češće koristi tijekom svakodnevnih obroka. Dekanter se, pak, koristi samo kada se služi odležano vino, jer se vina treba otvoriti i popiti u roku od nekoliko dana.