Na mnogo načina, razlika između digitalnog i analognog je razlika između opisivanja scene i fotografiranja. Analogna tehnologija se vrti oko pravljenja kopija valnih uzoraka, a zatim ih reproducira kao izlaz. Digitalna tehnologija temelji se na uzimanju valnih signala i njihovom prevođenju u digitalni format. Prilikom reprodukcije, digitalni signal koristi svoje snimljene podatke za repliciranje izvornog vala.
Kako biste razumjeli pravu razliku između analognog i digitalnog, važno je znati nešto više o tehnologiji. Prvi pravi električni digitalni signal korišten je u telegrafskim linijama, ali tehnologija nije ušla u mainstream sve do sredine 20. stoljeća. Analogni signali, s druge strane, postoje stotinama godina, ali najraniji oblici bili su vrlo rudimentarni ili ih je bilo nemoguće reproducirati. Analogni je postao mainstream kasnih 1800-ih s izumom fonografa i filma.
Analogni signali su kopije drugih signala. Ove kopije se izrađuju mjerenjem vibracija valova rekorderom. Ti valovi se snimaju u zasebnom analognom valu kao što su gajevi, kao na ploči, ili električni impulsi, poput onih na kaseti. Kada se ti valovi reproduciraju, analogni val se prenosi natrag u vizualne ili slušne valove.
Digitalni signali uzimaju te iste valne vibracije i pretvaraju ih u binarni kod. Kod sadrži podatke koji opisuju oblik izvornog vala. Ovaj binarni kod može se spremiti kao i svi drugi računalni podaci. Kada se kôd ponovno reproducira, binarni se kod koristi kao predložak za stvaranje novog vala.
U savršenom okruženju—onom u kojem nema smetnji u buci i neograničenog pohranjivanja—obje vrste signala bit će gotovo identične jedna drugoj i izvornom signalu. Ovakva okruženja doista ne postoje, pa su degradacije signala između obje vrste uobičajene. Osnovna razlika između digitalnog i analognog je način na koji signali preuzimaju smetnje i pozadinski šum.
U tipičnom okruženju lakše je čuti razliku između digitalnih i analognih snimaka. Dok su analogni signali općenito bliži izvornom zvuku, često su također utisnuti artefakti i pozadinski šum. To uzrokuje šištanje i iskakanje prilikom slušanja reprodukcije. Digitalni signali imaju čišći zvuk, ali često gube neke od posebno visokih i niskih signala uobičajenih u ljudskim snimkama. Uređaj za snimanje često jednostavno zanemari ove signale kao način da uštedi prostor na snimci.
Posljednja glavna razlika između digitalnog i analognog signala je sadržaj podataka. Analogni signal je gusta zbirka zvučnih i slikovnih valova. Ovi valovi sadrže puno informacija, ali ništa izvan izvornih valova. Digitalni signal može sadržavati bilo koju vrstu podataka koje je moguće komprimirati u računalne informacije. Ove dodatne informacije mogu doslovno biti sve, od informacija koje se odnose na signal do potpuno nepovezanih podataka.