Viskoznost tekućine je važno fizičko svojstvo koje utječe na ponašanje tekućine dok teče. Visoko viskozne tekućine otpornije su na deformacije naprezanjem i teže teku, dok manje viskozne tekućine lakše teku i manje su otporne na naprezanje. Dva glavna načina mjerenja viskoznosti su dinamička i kinematička viskoznost. Ove mjere su međusobno povezane, ali imaju različite primjene.
Dinamička viskoznost, koja se također naziva apsolutna viskoznost, najčešće je korišteno mjerenje. Mjeri otpor tekućine na protok – drugim riječima, unutarnje trenje tekućine ili koliko lako se može deformirati pod mehaničkim naprezanjem pri danoj temperaturi i tlaku. Tehnička definicija dinamičke viskoznosti je omjer posmičnog naprezanja i gradijenta brzine. Kada se sila primjenjuje okomito na površinu tekućine, ona se deformira bočno ili smiče. Lakoća ili poteškoća ove deformacije je dinamička viskoznost, koja se ponekad naziva jednostavno viskozitet.
Kinematička viskoznost, naprotiv, mjeri otpor tekućine da teče u prisutnosti gravitacije. Ova mjera se dobiva uzimanjem dinamičke viskoznosti tekućine i dijeljenjem s gustoćom tekućine. Što je viskoznost tekućine veća, to će manje lako teći pod silom gravitacije i veća će biti njezina kinematička viskoznost.
Dinamička i kinematička viskoznost izražavaju se u različitim mjernim jedinicama. Mjerne jedinice Međunarodnog sustava jedinica (SI) za dinamičku viskoznost su paskalne sekunde. Paskali su mjerenje tlaka – u ovom slučaju, posmičnog naprezanja primijenjenog na tekućinu – dok sekunde mjere vrijeme potrebno za deformaciju. Dinamička viskoznost se također može mjeriti jedinicom koja se zove poise, još jednom mjerom koja se odnosi na tlak u odnosu na vrijeme. Uobičajena jedinica koja se koristi za mjerenje kinematičke viskoznosti je stoks, ili kvadratni centimetri u sekundi, iako se ponekad koristi SI jedinica četvornih metara u sekundi.
Korištenje ovih mjerenja ključno je za različite primjene u stvarnom svijetu. Na primjer, važno je formulirati boju s određenom dinamičkom viskoznošću kako bi se osiguralo da se može miješati i nanositi u ispravnoj debljini. Mjerenje kinematičke viskoznosti češće se koristi u slučajevima kada tekućina mora teći kroz cijev ili podmazati strojeve, kao u automobilskom motoru.
Proizvodi poput motornog ulja koji su podvrgnuti različitim fizičkim uvjetima moraju imati specifičnu dinamičku i kinematičku viskoznost da bi se ispravno ponašali. Viskoznost tekućina mijenja se ovisno o temperaturi i tlaku. Na primjer, na hladnom vremenu ulje se zgusne i postane gušće, zbog čega lakše teče. Važno je poznavati i dinamičke i kinematičke omjere viskoznosti u ovoj situaciji da se predvidi kako će se ulje ponašati na različitim temperaturama.