Profesorski staž je onaj koji je primljen kao namještenik s mogućnošću dobivanja radnog staža u roku od nekoliko godina, što bi mu jamčilo doživotno zaposlenje. Ova osoba bi trebala raditi na probnom roku dok škola procjenjuje njegove ili njezine nastavne sposobnosti. Škole će postaviti kriterije za utvrđivanje hoće li se od nastavnika tražiti da ostane kao stalni zaposlenik. Ovaj probni rok obično traje između pet do šest godina, a zatim se nudi radno mjesto. Nakon što se dodijeli mandat, zaposlenik će imati veliku sigurnost zaposlenja jer ga škola neće moći otpustiti bez opravdanog razloga.
Od ranih 1900-ih, mnogi poslodavci u području obrazovanja ponudili su svojim profesionalnim zaposlenicima priliku da započnu svoje zaposlenje kao profesorski član. Sustav staža zakupa izvorno je zamišljen kao metoda održavanja visoke kvalitete nastavnika i profesora s ciljem stvaranja boljeg obrazovnog okruženja. Smatralo se da će, ako se učitelju ili profesoru ponudi posao, vjerojatnije da će zadržati kontinuirano zaposlenje u školi ili sveučilištu. Odgajatelji su mislili da će tako njihove škole dobiti kvalitetnije nastavnike koji su lojalni i da će kreirati dugoročne programe za školu.
Zaposlenik bez radnog staža je onaj koji se zaposli bez pogodnosti da mu se u budućnosti ponudi radno mjesto. Obično se ti zaposlenici zapošljavaju na određeno vremensko razdoblje i dobivaju ugovor koji uključuje datum završetka zapošljavanja. Ovi se ugovori mogu obnoviti i zaposlenik može nastaviti s radom, no škola ih nikako nije dužna zadržati. Škola često unajmljuje zaposlenike koji nisu u stalnom radnom odnosu za određenu svrhu, poput postavljanja programa ili vođenja posebnog razreda.
Postoji jasna razlika između stalnog i nestalnog fakulteta. Gotovo svi profesori i nastavnici prije su se zapošljavali na staž, ali zbog stalnih promjena u gospodarstvu mnoge škole i sveučilišta odustaju od te prakse. Svake godine zapošljava se sve više nestalnih profesora jer obrazovne institucije ostvaruju financijske prednosti zapošljavanja na ovaj način. Najveća korist za škole je to što im neće morati isplaćivati tolike beneficije ako zaposle nestalne zaposlenike kao privremene ili honorarne radnike. Također neće biti obvezni držati učitelja ili profesora u osoblju, dopuštajući im da mijenjaju zaposlenike kako im odgovara.