Treperenje atrija i fibrilacija atrija su oba stanja koja utječu na gornje komore, ili atriju, srca. I kod fibrilacije atrija i kod treperenja atrija se kontrahira mnogo brže od normalnog, što rezultira time da se krv ne pumpa učinkovito u donje komore, odnosno ventrikule srca. Brze kontrakcije atrija kod fibrilacije atrija javljaju se na nepravilan način i imaju kaotičan ritam, dok su kod treperenja atrija kontrakcije pravilne. Kod fibrilacije atrija klijetke kucaju nepravilno, ali u slučaju treperenja atrija mogu kucati na pravilan ili nepravilan način. Oba stanja nose povećan rizik od zatajenja srca ili moždanog udara.
Atrija se tako brzo skuplja kada se to dogodi da se gornji dio srca javlja. Normalno, mišići u zidovima srčanih komora se kontrahiraju kao odgovor na signale električnih impulsa koji potječu iz SA čvora, ili pacemakera, unutar desnog atrija. Impulsi se šire kroz atriju, uzrokujući njihovu kontrakciju, prije nego što prođu kroz ono što je poznato kao AV čvor i u ventrikule. Kod fibrilacije i treperenja atrija, nasumični električni impulsi nastaju iz srčanog mišića i nadjačavaju SA čvor, uzrokujući abnormalne kontrakcije.
Slične komplikacije mogu se pojaviti kada se to dogodi. Ventrikuli tuku brže nego inače, iako se ne skupljaju tako brzo kao atriji. Možda se neće pravilno napuniti i količina krvi koja se izbacuje iz srca sa svakim otkucajem mogla bi se smanjiti, uz rizik od zatajenja srca. Atrija se možda neće potpuno isprazniti, a krv koja ostane u komoricama mogla bi se zgrušati. Ako ugrušak izađe iz srca i zastane u arteriji u mozgu, može doći do moždanog udara.
Treperenje atrija nije tako uobičajeno kao fibrilacija atrija, ali se oba stanja sve češće javljaju s porastom dobi. Visoki krvni tlak često uzrokuje oba poremećaja. Simptomi fibrilacije i treperenja atrija mogu biti slični, a mogu uključivati palpitacije, nedostatak daha, umor i bol u prsima. Puls je u oba stanja tipično brži od normalnog, ali je vjerojatno da će biti nepravilan u osobe s fibrilacijom atrija, a redovit u nekoga s atrijskom flaterom.
Liječenje ovog stanja uključuje smanjenje brzine otkucaja srca i uspostavljanje onoga što se naziva normalnim sinusnim ritmom. To uključuje praćenje bilo kakvih temeljnih stanja koja bi mogla uzrokovati problem, kao što su srčana mana ili hipertireoza. Lijekovi se mogu koristiti za snižavanje otkucaja srca i ispravljanje nesinkroniziranog srčanog ritma, a mogu se davati i lijekovi za sprječavanje krvnih ugrušaka. Tretman koji se zove kardioverzija primjenjuje elektrošokove kako bi se vratio normalan srčani ritam. Za osobe s atrijskim flaterom, metoda poznata kao kateterska radiofrekventna ablacija može se koristiti za uništavanje područja tkiva u srcu koja su odgovorna za abnormalne otkucaje.