Flashback i foreshadowing dvije su književne tehnike koje se koriste u romanima kako bi se radnja razvila na kreativniji način. Oni također mogu pomoći piscu da ne mora pisati podužu priču, ako je potrebno samo malo informacija. Pojednostavljeno, flashback opisuje nešto što se dogodilo prije početka priče, dok predznanje daje tragove nečemu važnom što će se dogoditi kasnije u priči. Ponekad flashback djeluje kao vrsta predznaka, ako također daje tragove za nešto što će se dogoditi kasnije, ali to nije uvijek slučaj. Flashback i predznanje prekidaju trenutnu radnju priče i mogu biti zbunjujuće za čitatelja ako se njima ne postupa pravilno, pa ih većina pisaca koristi razumno.
U nekim slučajevima, flashback i predznanje se koriste istovremeno kako bi čitatelju dali ideju o tome što bi se moglo dogoditi kasnije u priči. Obično je ovo prilično nejasna ideja; to je zato što je važno zainteresirati čitatelja i natjerati ga da nastavi čitati, ali ne i odati završetak, što može imati suprotan učinak. Da damo osnovni primjer, pisac bi mogao opisati lik koji je u prošlosti ubijen pištoljem kako bi ukazao da bi drugi lik mogao biti ubijen na sličan način u budućnosti.
Međutim, važno je zapamtiti da se flashback i predznanje ne koriste uvijek zajedno. Ponekad se flashback koristi samo za povećanje razumijevanja trenutnog događaja ili lika. Često je flashback izvrstan način da se navede dobar razlog za motivaciju određenog lika. Na primjer, ako čitatelj sazna da se liku nešto dogodilo kad je bio mlađi, moglo bi mu pomoći objasniti zašto se on ili ona samo ponašao na određeni način u priči. Ovo može biti važan aspekt razvoja karaktera.
S druge strane, predviđanje se koristi kako bi se čitatelju pomoglo da predvidi što bi se moglo dogoditi ili da bi se čitatelj potaknuo na nagađanje. Često se događa prilično rano u priči i često se koristi na kraju poglavlja ili čak na kraju jedne knjige u nizu. Predviđanje je nešto jednostavnija tehnika od flashbacka; može se dogoditi kada autor primijeti da neki lik ima loš osjećaj, na primjer. To odmah tjera čitatelja da se zapita što bi se moglo dogoditi u budućnosti što je moglo uzrokovati ovaj loš osjećaj. Korištenje flashbacka i predznaka u tekstu može biti dobar način da se poveća cjelokupni čitateljev angažman u priči.