Fonetika se odnosi na zvukove jezika, dok fonologija proučava kako se ti zvukovi spajaju kako bi stvorili značenje. Fonemi, ili zvučne jedinice koje se koriste u svim jezicima za stvaranje riječi, u fokusu su proučavanja fonetike. Fonologija proučava pravila na bilo kojem jeziku koja reguliraju kako se ti fonemi kombiniraju kako bi se stvorile smislene riječi. Fonetika i fonologija proučavaju dva različita aspekta zvuka, ali koncepti su ovisni jedan o drugom u stvaranju jezika.
Svaka jedinica zvuka, bez obzira na jezik, naziva se fonem. Fonetika pokušava razumjeti kako je svaki od ovih fonema fizički formiran i proizveden od strane ljudi. Ove jedinice mogu se kategorizirati prema tome kako su proizvedene i jesu li zvučne ili bezglasne. Ovaj aspekt fonetike obično koriste lingvisti kao i stručnjaci za govor kako bi razumjeli kako ljudi stvaraju govorne zvukove i zašto se ponekad javljaju problemi s govorom.
Fonetska abeceda je skup simbola koji predstavljaju stvarni zvuk svakog fonema kako se izgovara u različitim situacijama. Na primjer, suglasnik može imati dva različita simbola jer ima dva različita načina izgovaranja ovisno o riječi u kojoj se koristi. Ovi fonetski simboli se obično nalaze u rječnicima kao vodič za pravilno izgovaranje nepoznatih riječi. Svaki simbol može predstavljati jedno slovo ili skupinu slova koja se kombiniraju u jedan zvuk.
Fonologija je studija o tome kako se fonemi sastavljaju i kako stvaraju značenje za govornika bilo kojeg jezika. Neki fonemi mogu imati neznatno različita značenja ili upotrebu u dva različita jezika, a fonologija je pokušaj razumijevanja tih promjena u značenju. Osim toga, povijesna ili dijakronijska fonologija proučava kako se fonemi riječi mogu mijenjati tijekom vremena i kako to utječe na značenje riječi. Fonologija također ispituje obrasce načina na koji se fonemi koriste u jeziku. Na primjer, neke od ovih jedinica koriste se samo u sredini ili na kraju riječi, ali nikada na početku.
Fonetika i fonologija se razlikuju po tome što fonetika proučava proizvodnju zvukova, a fonologija kombinaciju glasova. Fonetika se može koristiti za istraživanje zvukova koji se koriste u bilo kojem jeziku, ali fonologija promatra samo jedan jezik u isto vrijeme. Oboje ovise jedno o drugom jer bez proizvodnje zvukova ne bi bilo riječi, ali bez pravila koja ih spajaju, zvukovi ne bi imali značenje. Oni rade zajedno na važne načine, ali oboje pokrivaju svoj specifični dio jezične produkcije.